Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović rekao je danas u Bradini kod Konjica da se ovo srpsko stratište i zgarište ne može opisati bez činjenice da se hram Vasnesenja Gospodnjeg otvara samo jednom u godini, i to da u par časova liturgijom i parastosom potomci pomenu stradanje Srba u Konjicu.
"Činjenica je da su ovdje pobijeni nevini ljudi samo zato što su Srbi. Na stotine Srba odvedeno je u logore gdje su grozno patili i stradali, a da za to niko nije odgovarao", rekao je Nosović novinarima.
Predsjednik udruženja povratnika Srba "Neretva-Konjic" Dragoljub Subotić s razočaranjem je rekao da od povratka Srba u dolinu Neretve "nema ništa" jer u svemu tome, kako je naveo, ima dosta opstrukcije federalnih i kantonalnih vlasti.
"Naši ljudi, Srbi, ne mogu ni struju da priključe, a ako je to neko i uspio morao ja mnogo da plati", rekao je Subotić.
Zbog toga, upozorio je on, od nekadašnjih 7.000 Srba u Konjicu danas egzistira svega oko 250 lica srpake naconalnosti.
Svetom arhijerejskom liturgijom, parastosom nevinim srpskim žrtvama i polaganjem vijenaca na spomen-obilježje u porti, danas je u obnovljenoj Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini kod Konjica obilježeno 28 godina od stradanja srpskog stanovništva u ovom selu.
Liturgiju je služio Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, koji je tokom besjede rekao da je Bradina mjesto stradanja Srba.
Vladika Dimitrije je poručio da je smisao i današnjeg sjećanja na žrtve ne dozvoliti da pobijede zlo, mržnja i osvetoljubljivost.
Obilježavanju su prisustvovali članova porodica nastradalih, predstavnici institucija Republike Srpske, srpski predstavnici u institucijama BiH, grada Istočno Sarajevo, istočne Hercegovine, boračkih organizacija i Saveza logoraša.
U Bradini, koja je prije sukoba bilo naseljena većinski srpskim stanovništvom, 25. maja 1992. najbrutalnije je ubijeno 48 srpskih civila, a preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova imovina opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni.
U logorima su umorena još 22 stanovnika Bradine, dok se za pet još traga.
Paroh konjički, protojerej-stavrofor Milan Bužanin rekao je da ni danas, 28 godina nakon staršnih zbivanja koja su se desila, u ovom selu života gotovo da nema.
"Tu živi dvoje starijih ljudi, penzionera, i preko ljeta još nekoliko ovih iz Australije, SAD ili nekih drugih krajeva, koji su obnovili kuće i dođu na nekoliko dana. Većina kuća još nije obnovljena, ruševine se vide na sve strane. Crkvu smo u nekom periodu obnovili, spomenik smo sagradili, sad gradimo parohijski dom, sve u nadi da ćemo vratiti život ovamo", naveo je Bužanin.
