Božić se praznuje tri dana, dok proslava počinje prije svitanja zvonima na pravoslavnim hramovima. Svi običaji i obredi vezani za proslavljanje Božića imaju jedan osnovni smisao, a to je zamoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina, što je izraženo i u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi za Božić: "Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!".

Božiću prethodi šestonedjeljni post, kao i praznici Tucindan koji se proslavlja dva dana pred Božić i Badnji dan uoči samog Božića. Badnjim danom počinje Božićno slavlje. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe Badnjak i unosi u kuću.

Badnjak kao simbol predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Isus Hrist rodio, a nagovještava i drvo Krsta Hristovog.

Smisao Badnjaka je i u tome što se ukućani oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svjetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznovjerja i ozaruju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem. Na Badnje veče, kada padne mrak, po običaju domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, Badnjak, koji se stavlja na ognjište, ali s obzirom da ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći i odmah se jedno drvo loži. Uz pečenicu i Badnjak, unosi se i slama koja se posipa po cijeloj kući.

Domaćica u slamu pod stolom za kojim se večera stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračke, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio. Kada se unesu pečenica, Badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar "Roždestvo tvoje", pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Trpeza treba da bude posna, a obično se priprema pasulj prebranac, sarma, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Božić, jedan od dva najveća hrišćanska praznika, praznuje se tri dana, a proslava počinje prije svitanja zvonima na pravoslavnim hramovima. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na Božićnu Liturgiju i Sveto Pričešće nakon čega se pozdravljaju do Bogojavljenja tradicionalnim pozdravom "Hristos se rodi! Vaistinu se rodi".

Rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost - položajnik, koji se posebno dočekuje. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta ili peći gdje džara vatru i govori zdravicu: "Koliko varnica, toliko parica". Položajnik simboliše Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje.

Domaćica posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom. Još jedan od nezaobilaznih običaja za Božić jeste i lomljenje česnice, koja se zamijesi ujutru rano, a u tijesto se stavi metalni novčić, koji može biti zlatni, srebrni ili obični. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak.

U urbanoj sredini, gdje nema ni vatre, ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu, u kuću se unosi manja hrastova grančica i manja količina slame, a zajedno sa pečenicom na Badnje veče unosi se u kuću i stavlja ispred slavske ikone na istočnom zidu stana.

Zapale se svijeća i kandilo, što simbolizuje vatru i ognjište, kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju ili se pročitaju iz Molitvenika i to veče se provodi u prijatnoj porodičnoj atmosferi. Danas većina pravoslavnih porodica praznuje ovaj dan, prilagođeno novim uslovima života, ali i dalje sa simbolima Božića - badnjakom, položajnikom, česnicom.