"Još od malena učio se pobožnosti, prije svega u svom domu u svojoj kući. Kao vrlo mali je otišao da se školuje kod svog strica Igumana Serafima u manastir Zavala. U manastiru Zavala je imao priliku da se nauči toj školi pobožnosti, tu je zavolio monaški podvig, molitvu, post.", rekao je Danilo Boro, sveštenik eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske.

Izabrao je monaški put, izabrao je da slijedi Hrista. Zamonašio se u manastiru Tvrdoš, postaje đakon, jerođakon, jeromonah i tako Sveti Vasilije počinje svoj arhipastirski rad. I prije nego što je postao episkop on je Hercegovinom širio vjeru nije mu bilo lako.

"U tim prelomnim istorijskim trenucima, ovdje je još uvijek bila turska vlast koja je progonula Hrišćane pogotovo bilo koje svešteno djelovanje. Sa druge strane imali smo jaku latinsku propagandu i on je odolijevao svim tim iskušenjima. U jednom trenutku bila je i velika mržnja protiv njega jer je imao velikog uspjeha u svjedočenju vjere u Hristu i prenošenju te žive vjere ovdje u Hercegovini", dodaje Boro.

U to vrijeme odlazi u Rusiju iz koje se u Hercegovinu vraća sa bogatim darovima i nastavlja da obnavlja hramove ali ni tada mržnja nije manjkala. Odlazi na Svetu Goru.

"I na putu za Svetu Goru on svraća kod tadašnjeg patrijarha Pajsija Janjevca koji je prepoznao u Vasiliju nekoga ko bi moao da bude čovjek koji će postati istinski pastir ovoga naroda odnosno episkop i  moli ga da ne ostaje na Svetoj Gori nego da se vrati. Po povratku je Vasilije opet svratio u Peć kod patrijarha koji ga je postavio za episkopa zahumskoga", ističe Boro.

Rukopoložen je na Preobraženje 1638 godine. Nedugo za tim osim Zahumlja postaje episkop i tadašnje Istočno-hercehovačke eparhije. Iz Tvrdoša se selu u okolinu Nikšića tačnije u "Ostroške-vrletne stijene". Tamo podiže manastir koji je danas poznat u cijelom svijetu. 

Još za života je Sveti Vasilije činio velika čuda, zato mu nisu dolazili samo Hrišćani nego čak i Muslimani, baš tako je i danas. Upokojio se prije tačno 350 godina, a njegova čuda nisu prestala i sada se dešavaju nad njegovim moštima.

"Sveti Vasilije Ostroški je završio svoj ovozemaljski život u manasiru Ostrog, mirno je predao dušu svoju Gospodu 29. aprila 1671 godine po starom kalendaru a po novom to je 12. maj kada ga i proslavljamo. Sedam godina poslije njegovog upokojenja javio se igumanu Rafailu Kosjerevcu koji je usnio jedan neobičan i čudan san da treba odkopaju netruležne mošti Svetog Vasilija Ostroškog. On je sanjao kako služi svetu liturgiju sa njim i kako je Svetom Vasiliju ispao žar iz kadionice i kako ga je opekao po rukama i kada se probudio shvatio je kao znak i sabrao je monahe i oni su uz molitvu pronašli netruležne i mirisne mošti Svetog Vasilija Ostroškog koje su prenijeli u kivot u sam manastir gdje i dan danas počivaju", pojašnjava sveštenik Boro. 

Od tada se rijeke vjernika slijevaju u Ostrog, vjerni narod dolazi i u svečevo rodno selo Mrkonjići. Na temeljima kuće gdje je rođen danas je „Duhovni centar".  Koliko je ovaj svetitelj značio i još uvijek znači svom rodnom kraju zna svaki Hercegovac. Kada se priča o Svetom Vasiliju,  riječi uvijek zafali.

"Zahvaljujući liku i moštima Sv. Vasilija Ostroškog koje imamo pred sobom kome se molimo obnavljamo svoju živu vjeru i ostajemo na tom putu spasenja bez obzira koliko su velika iskušenja kroz koja danas prolazimo", smatra sveštenik Boro.

Malo je onih koji Sveteog Vasilija ne pomenu makar jednom dnevno. Posebno to Hercegovci rade u danima oko 12. maja. Ti dani su u ovoj svetoj zemlji uvijek posebni i svečani. Ove godine su i još svečaniji. Stigao je i poglavar Srpske Pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije.

"Raduj se Hercegovino, raduj se zemljo Svetog Save, raduj se njivo Svetog Vasilija Ostroškoga, raduj se bašto blaženopočivšeg vladike Atanasija. Radujmo se braćo i sestre svi zajedno", kaže patrijarh Porfirije.

I zaista se Hercegovina raduje ovih dana. Kolika je vjera kod Hercegovaca uvjerio se i sam patrijarh koje kaže da je to osjetio čim je zakoračio na njivu Svetog Vasilija.

"Evo zemlje svete, evo Hercegovine gdje dođoh s pomišlju da mogu tješiti, a zapravo bih utješne činjenicom i istinom da je ovdje sve crkva. Najprije braćo i sestre vi ikone Božije, sinovi Svetoga Save i duhovna djeca Svetog Vasilija Ostroškog i plodovi duhovi molitve i podviga vladike Atanasija", kazao je patrijarh Porfirije.

U okviru svoje prve posjete Hercegovini patrijarh je svratio i u svečevo rodno selo. Obišao je Duhovni centar i poslao poruku vjernom narodu ali i monaštvu.

"Onaj koji hoće da monahuje neka bude jedan kamičak u mozaiku podviga svetoga Vasilija Ostroškoga koga je ne samo čovjek proslavio, koga ne samo ljudi prepoznaju kao velikog podvižnika, kao velikog djelatelja u životu crkve nego ga i Bog proslavlja, kako svetitelja koji ne zastupa samo one koji se mole na ovom mjestu i ovom prostoru nego u ime svih ljudi ima slobodu pred Bogom da se za svakoga moli nezavisno odakle dolazi nezavisno ko je i kakav", rekao je patrijarh Porfirije. 

Kao i svake prethodne godine i ove su se u Mrkonjiće slile rijeke vjernika. Stigli su iz svih dijelova Hercegovine ali i šire. 

"Taj čovjek je naš najmiliji svetitelj, taj čovjek je naša utjeha, naše pribježište, naš učitelj i naš iscjeljitelj, Sveti Vasilije mitropolit hercegovački i čudotvorac Ostroški. Nema nikoga među nama braćo i sestre ko makar u mislima jednom nije naslonio glavu na njegove grudi i nema nikoga ko nije shvatio u tom trenu da su te grudi jastuk koji nam je gospod poslao iz Carstva nebeskog, da su te grudi i utjeha i život i miris carstva nebeskog", izjavio je Vladika Grigorije. 

Obilježavanje Dana Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog ove godine je trajalo pet dana. Završeno je u njegovom rodnom selu Mrkonjići. I ovu priču kao i svaki put kada se pomene ovaj svetitelj završavamo riječima slava Mu i milost.