Na ovom putu su njih troje napravili prvi korak - nakon završene osnovne obuke antistres masaže, stekli su ove početne sertifikate Akademije “Peđa Filipović“. 

Živana Batajić (26) iz Kozarske Dubice po zanimanju je fizioterapeutski tehničar, ali, priznaje, kroz školovanje nije stekla mnogo prakse, a potom nije imala prilike da radi u struci. Ova obuka joj je koristila, osim za to da stekne nove vještine, i da upozna jedan sasvim novi pristup koji nudi Peđa Filipović, te da stekne nova poznanstva sa drugim polaznicima sa kojima vidi mogućnost buduće saradnje.

“Ovo je samo jedan početak. Na nama je sada da nastavimo, da se dalje edukujemo. Treba nam još dosta prakse i usavršavanja, ali sam zbog svega ovoga uzbuđena, jer zaista vidim mogućnost da se poslom fizioterapeuta bavim u budućnosti“, kaže ona.

Da svoju budućnost radeći kao fizioterapeut vidi i Banjalučanin Slobodan Kesić koji kaže da su zapravo najveće prepreke one u našim glavama, te da, bili osoba sa invaliditetom ili ne, najprije treba da slijedite svoje snove kako bi vam se oni i ostvarili. 

On je po struci medicinski tehničar, ali je sticajem okolnosti prije dvije godine potpuno ostao bez vida i trenutno je u situaciji da traži drugačiji put od onog kojeg je prije ovog vremena zamišljao za sebe.

“Ova obuka koju sam prošao otvara mi neke nove vidike, jer osim što smo dobili profesora Peđu Filipovića kao saradnika, imao sam tu sreću da budem u dobroj ekipi. Nas troje i profesor smo ovih pet dana funkcionisali kao jedna porodica radeći osam sati zajedno. Naravno da tu ima i emocija zbog stečenih novih znanja, ali i zbog razmjene iskustava o nekim drugim životnim temama koje se ne tiču samo masaže“, rekao je Kesić.

Terapeut Peđa Filipović istakao je da je kroz ovu obuku najprije nastojao da polaznike nauči onome najvažnijem kada se čovjek bavi masažom - važnosti komunikacije sa čovjekom i da je masaža spoj fizičkog, mentalnog i duhovnog, a ne samo pokreti ruku, tehnika, korišćenje raznih preparata, nego je to “put u središte duše“.

“Ako ikako možemo da do njega dođemo, to je onim našim unutrašnjim okom. Često i sam dok radim zatvorim oči i pustim da me tijelo vodi do unutrašnjosti čovjeka. Imam tu sreću da sam studirao defektologiju i da sam radio sa ljudima koji ne vide. Vodio sam moje koleginice i kolege godinu dana na tom čarobnom putu”, kaže Filipović.

Profesor Filipović je naglasio da među terapeutima važi mišljenje da osobe koje su uskraćene za čulo vida imaju istančanije čulo dodira i da ga na suptilniji način često koriste. Na putu do središta duše, kaže Filipović, je najvažnije iskanalisati energiju koja postoji i na pravi način je usmjeriti, odnosno sloboditi se svojih svakodnevnih programa, izazova, vaspitanja i životnih situacija na čemu zapravo edukator najviše treba da radi.

“Kada se to postigne, onda je energija koju dobijate fantastična. Jedino na čemu treba raditi je taj aspekt organizacije prostora, ležaja za masažu i svih pratećih stvari: peškira, jastučići, krema, ulja. Ta orjentacija u svom radnom prostoru je jako važna kako bi osoba imala slobodu kretanja i ne trošila veliki dio koncentracije na te stvari, ali i da bi se osjećala sigurna u svom prostoru i radu“, dodaje Filipović.

U ulozi organizatorke ove obuke i cjelokupnog projekta koji dalje predviđa praksu u salonima za masažu i radionice sa fizioterapeutima u Banjaluci kao mogućim poslodavcima trojke koja se obučavala našla se predsjednica Udruženja omladine sa invaliditetom “Infopart“ Vera Zih. Ona je rekla da je želja i zainteresovanost troje polaznika koje je upoznala u prethodnih nekoliko mjeseci odvojeno spojila ih je sve u namjeri da se organizuje jedna ovakva obuka.

“Za mene kao aktivistkinju koja već godinama radi na edukaciji grupa o ostvarivanju njihovih prava i pristupa tržištu rada, ali i na pomoći pojedincu u postupcima koji nas na tom putu čekaju, ovo je takođe nov pristup organizaciji. Nastojali smo da polaznici zaista maksimalno iskoriste ovako kvalitetnog edukatora, a sada nam je zajednički zadatak da znanja koja su stekli dalje iskoriste u svom životu. Na tom putu naredni korak je vježbanje, odnosno, sticanje prakse u salonima za masažu u Banjaluci i za sada imamo raspoloženih fizioterapeuta da dio svog vremena posvete daljoj edukaciji naših polaznika“, kaže Zih.

Ona nije krila zadovoljstvo zbog mogućnosti da pomogne da troje ljudi započne novi put, dobije nove perspektive i prilike, kao i spremnost da zajedno s njima i svim drugima koji su spremni da se na ovom putu uključe nastavi da radi na tome da se prilike pretvore u svakodnevicu ovo troje ljudi.

Ova zanimljiva, ali i inovativna priča na našem prostoru započela je kao finansijski doprinos Ministarstva porodice, omladine i sporta.  Saloni za masažu koji veoma uspješno rade i zapošljavaju i do desetak osoba sa oštećenjem vida postoje u našem okruženju, u Beogradu i Zagrebu, ali i širom Evrope.