Kada je prije 110 godina Denča Petrović napustio Srbiju i otišao u Ameriku trbuhom za kruhom, ni slutio nije da će se vijek kasnije u njegovu domovinu, u koju se Denča više nikada nije vratio, doseliti njegov praunuk Kristofer.
On danas, sa svojom porodicom, živi u selu Mali Drenovac kod Aleksnica, gdje obrađuje osam hektara zemlje, koju je kupio kada je došao u Srbiju, prenosi "Fer portal".
Kristofer živi kao amiš jer je deset godina proveo u amiškoj zajednici u Americi.
Za razliku od većine amiša koji ne koriste mnoga tehnička dostignuća, smatrajući da ih ona udaljuju od drugih ljudi i čine prevelikim individualistima, Kristofer Petrović koristi traktor, solarnu energiju i mobilni telefon.
Gotovo sve ostalo što čini amiški način života Kristofer upražnjava u Srbiji.
Amišima je porodica iznad i ispred svega. Oni ne piju, ne puše i ne psuju. Jednostavnost i odsustvo sujete su principi na kojima amiši grade svoje živote.
Ne prihvataju modne trendove niti pravila života koje nameću vlasti i novo doba. Potrošački mentalitet nije zaživio kod njih. Oni kupuju samo ono što im je neophodno i što može dugo da traje.
Žive u saglasju sa prirodom i u zajednici sa drugim amišima. Vode jednostavan život i u čovjeku više poštuju ono unutrašnje nego ono spoljašnje, vidljivo i materijalno.
“Od stoke imam 40 ovaca, tri koze i čuvam tri konja, obrađujemo 5-8 hektara, a imamo ukupno 27 hektara, koje sam kupio, posadio sam kukuruz, na dva hektara crvenu detjelinu, stočni grašak, i jednu staru sortu pšenice. To je sve za potrebe ishrane stoke”, kaže Kristofer.
“Imamo slobodu da živimo na selu, ne sviđa mi se srpski mentalitet, dolaze ljudi i odmah komentarišu kućni plac, djecu, ogradu”, rekao je Kristofer.
Kada je došao u Srbiju, upoznao je Jovanu, koja tada nije znala ništa o takvom načinu života.
“Mislim da je to nekako bilo usađeno od malih nogu. Ja sam oduvijek željela da živim u porodici gdje ima puno djece, da živim na selu, da imam svoje konje. Vjenčali smo se prije četiri godine, ali sam ja pet mjeseci prije toga krenula dublje da razmišljam o svemu tome. Nekako nisam mogla da živim dva života. Trebalo je da se odlučim ili za život na selu ili život u centru Vrnjačke Banje. Pitala sam se da li ću nekada željeti da se vratim. Samo sam presjekla”, kaže Jovana Petrović.
Kristofer je završio teologiju, a kako kaže, otac ga nije naučio ničemu korisnom. Na svom imanju ima solarne panele, a koristi i dron za nadgledanje ovaca.
Porodica je za njega veliki prioritet, jednom godišnje okupljaju familiju na molitvi, vode jednostavan život, i više brinu o onom unutrašnjem u čovjeku.
Štedljivi su i ne vole dugove, imaju poseban način oblačenja, žene ne nose pantalone, ne šminkaju se i ne nose nakit.
“Vidio sam dosta poljoprivrednika ovdje, otac ima 50 godina, njegov sin ima 25 godina, ali otac neće da da slobodu, on hoće da vodi imanje, i onda sin, nema izbora, nego odje da živi u grad. To je greška i zato sve manje mladih ljudi ima na selima”, rekao je on u emisiji “Kvadratura kruga” na RTS-u.
