Vaskršnji post se smatra najstrožijim i stoga se svetoj tajni pričesti pristupa sa velikom strepnjom.
Еvo šta o tome govori otac Gojko Perović.
Otac Gojko Perović ima besjede koje prosvjetljuju, dok ga vjernici pažljivo slušaju.
O pripremi za pričest ovako je govorio:
"Pred pričešće čovjek treba ipak da se pripremi. Ne može niko da kaže da je zaslužio da se pričesti. Pričešću se prilazi sa stavom da sam grešan. "Ja nedostojni sluga božiji Gojko, prilazim da se pričestim."
Ako sam došao pred pričešće i kažem: "Еvo me Bože postio sam došao sam da se pričestim, dobar sam, pravedan sam..." Е ti Gojko, skloni se! Ti si već sveti čovjek, tebi ne treba ništa.
Samo jedan tip ljudi nije zaslužio da bude pričešćen a to su oni ljudi koji misle da su dostojni.
Šta, postio si post, ispovijedio si se, nisi ništa ni jeo ni pio od ponoći i misliš da si dostojan? Ne, to treba da te podsjeti koliko si grešan. I to što si primio pričešće dobijaš ga ne zato što si zaradio, već zato što ti Bog daje po svojoj ljubavi.
Ali opet, kada je već tako kada Bog daje po ljubavi, red je da se pripremimo za to pričešće.
Kada nam dolaze gosti, žena sprema ručak, pravi tortu, pere zavjese, a taj gost ne dolazi da bi jeo, pio i gledao zavjese, već zato što smo prijatelji i lijepo mu je da se družimo. Ali ne spremam ja to da bi on mene pohvalio, nego zato što ga volim i što želim da ima u kući svega da ga počastim i zato da mu bude lepo.
Iz ljubavi, a ne zato što će neko da me boduje.
Isto tako: Bogu ne treba ništa, ni to što postimo, ni to što se molimo, on je Bog jednostavno i bez toga. Nego nas poziva u svoju blizinu zato što nas voli. A mi već kad idemo kod njega red je da se malo sredimo, da se namjestimo. Red je da izađem pred njega najbolji mogući. I kad izađem pred njega - nikakav sam. I opet, kad sam nikakav, ne znači da treba da budem krmeljav, raščupan i flekav.
Zato, sutra kada odete u crkvu da se pričestite, blagoslov imaju prije svega oni koji su kršteni, oni koji su postili post od srca, oni koji su postili post da bi Bogu ugodio, a ne da posti da priča ljudima i hvali se.
Najpravilnije je da se čovjek ispovijeda kod svog duhovnika. Zašto? Može čovjek da se ispovijedi bilo kom svešteniku, i taj dio je univerzalan. Ali ima i drugi dio ispovijesti, taj kome sam se ispovijedio - bilo bi dobro da on meni nešto kaže, da prokomentariše to što sam mu rekao, da mi da neki savjet...A činjenica je da to bude neki sveštenik koji me već poznaje.
Kao kada idete kod izabranog ljekara. Ili kada žena ide kod ginekologa koji joj vodi trudnoću. Zašto? Nije svaka žena ista, nije svaka trudnoća ista. Doktor prati šta se dešava... I kada dođe porođaj, doktor zna s čim ima posla.
Sveštenik kod kojeg se ispovijedite mora da vas zna kako bi vam dao najbolji savjet.
Znači, za pričest su spremni oni koji su kršteni, koji su postili srcem, koji su se ispovijedili srcem, ko nije nisakim u svađi. Ne možemo doći da se pričestimo, a ljudima govorimo "bježi mi s očiju, tebe neću, s tobom se ne družim..." Od Boga tražimo nešto što ne zaslužujemo, a druge ljude odsijecamo iz života. To ne ide jedno s drgim. Ja sam sveštenik i u mom tipiku piše da ne smijem da služim liturgiju ako sam u svađi s nekim. Nego mi piše da se izmirim sa nekim ako neko ima nešto protiv mene. Ne ja protiv njega, nego on protiv mene. Ali moja obaveza kao sveštenika i vas kao hrišćanina je da uradite sve ono koliko je do vas, da budete u miru sa sobom.
Pa ne moraš sada sa svakim na silu da se družiš, ali mržnju i neprijateljstvo ne smiješ da gajiš prema drugima.
Kada dođeš pred pričest treba da stojiš pravedan i na miru sa sobom.
Za pričest nam, dakle treba:
Da smo kršteni
Da smo postili srcem
Da smo se ispovijedili srcem
Da ne gajimo mržnju prema drugima
Da se od ponoći ništa ne jede i ne pije."
