Kod Crkve rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Stanovima danas je služen parastos i položeni su vijenci povodom 76 godina od krvavog proljeća i stradanja 30 mještana, od kojih je najmlađa žrtva bila stara svega četiri dana, koje su izmasakrirale, a zatim zapalile, ustaške jedinice iz susjednog naselja Prisade i okolnih sela.
Parastos pred spomenikom stradalim služio je sveštenik Petar Petrović, nakon čega je održan istorijski čas po zapisu Živka Đedovaca o svjedočenju šestogodišnje djevojčice Nevenke Aladžić koja je tog 20. marta 1945. godine jedina preživjela masakr, tokom kojeg je izgubila majku Stanu (31), brata Boška (9) i sestru Maricu (12).
Prema njenom svjedočenju zločinci su u podrumu kuće Nikole Bjelobabe odvojili djecu od žena. Žene su strijeljane na obližnjoj njivi Marka Kuzmića, a djeci je naređeno da legnu na leđa nakon čega su usmrćena rafalima.
Nakon što su se zaustavljene u krvavom piru ustaške jedinice povukle iz sela, Nevenikin otac Stanko je zajedno sa drugim mještanima sa tri lokacije povadio ostatke zapaljenih tijela svojih najmilijih, koji su sahranjeni u nekoliko zajedničkih grobnica u lokalnom groblju.
Predsjednik Mjesne zajednice Stanovi Lazić Dragiša rekao je novinarima da su preci očuvali sjećanje na istinu o stradanju mještana, koja će se prenositi i na naredna pokoljenja.
Snježana Pašalić, kojoj su od djeda stradala prva žena i sva djeca, kaže da je najmlađa žrtva beba Žarko Bilić bio star svega četiri dana.
Ona navodi da je tog 20. marta 1945. godine kompletan zločin trajao svega tri časa, tokom kojeg su zatečena djeca, žene i starci svirepo ubijeni, tijela skrnavljena, sječene ruke, noge.
"Kako su krenuli iz pravca Rudanke tako su prvo pobili porodice Aladžić, Tomanić, Kuzmić, Bilić, Ninković. Zatim su napravili tri zgarišta gdje su te žene, djeca i starci koji su ubijeni i zapaljeni", izjavila je Pašalićeva.
Prema njenim riječima, krvavi pir ustaških jedinica zaustavljen je u zaseoku Brezik, po dojavi da se približava oslobodilačka vojska.
Ona kaže da su se potomci na obilježavanje odlučili kako bi se od zaborava sačuvalo stradnje njihovih predaka.
"Naši preci su ubijeni dva puta. Ubili su ih, zapalili su ih. Najveća žalost bila bi da budu ubijeni i treći put – da padnu u zaborav", navela je Pašalićeva.
Osamdesetšestogodišnji Stanko Bilić kaže da su mu tada od oca ubijena prva žena sa dvoje djece koji su zapaljeni, a da su zločin počinile ustaške jedinice iz komšijskog naselja Prisade i okolnih mjesta.
Vijenac je položio gradonačelenik Doboja Boris Jerinić koji je poručio da je stradanje nevinih civila, od kojih je 12 djece, samo potvrda da su Srbi slobodarski narod, i da su se tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, te posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog borili za svoje porodice i domove.
"Parastos žrtvama je poruka da ne zaboravljamo naše pretke i istoriju. Narod koji zaboravi svoju istoriju i prošlost, ne može graditi sadašnjast, a samim tim nema ni budućnost", rekao je Jerinić.
