Srpska pravoslavna crkva 16. novembra obilježava Đurđic - Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. U pitanju je jedna od najčešćih slava srpskih porodica i gradska slava Novog Sada i Bora.
Sveti Georgije je veoma poštovan u našem narodu i slavi se dva puta godišnje. Jednom 16. novembra kao praznik prenosa moštiju svetitelja, Đurđic, i drugi put 6. maja kada se obilježava dan njegove smrti, Đurđevdan.
Ko je bio sveti Georgije
Svetog Georgija crkva pominje kao velikomučenika i borca za hrišćanstvo. Sveti Georgije, koji je kao Hristov vojnik odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da umre za svoju vjeru, pogubljen je 303. godine.
Propovijedao je novozavjetnu vjeru i, po predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspio da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsjecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula prije izvršenja carske naredbe, piše "RTS".
Na pravoslavnim ikonama i srednjovjekovnim freskama, Sveti Đorđe je predstavljen kako na konju, u vojvodskom odijelu, krstastim mačem ubija aždaju, koja je simbol paganske vjere. Na ikonama za praznik, predstavlja se u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci.
Đurđic – Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija
"Ovoga dana praznuje se prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u grad Lidu Palestinsku, gdje postrada u vrijeme cara Dioklecijana. Stradanje ovog divnog Svetitelja opisano je pod 23. aprilom. Pred smrt svoju Sveti Georgije umoli slugu svoga, da mu uzme tijelo po smrti i prenese u Palestinu, odakle mu i majka rodom bješe, i gdje imaše veliko imanje, koje razdade siromasima. Sluga tako i učini. U vrijeme pak cara Konstantina Velikog bude sazidan u Lidi krasan hram Svetom Georgiju od strane pobožnih hrišćana, pa prilikom osvećenja toga hrama prenesu se u njega mošti Svetiteljeve, i tu sahrane. Bezbrojna čudesa dogodila su se od čudotvornih moštiju Svetog Georgija, velikomučenika Hristova“, navodi se na sajtu SPC.
Običaji koji prate Đurđic
Iako Đurđic nije crveno slovo, veoma je važan i poštovan praznik među vjernicima, pa se tako na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi. Takođe, strogo je zabranjeno loviti vukove, jer će lovce u suprotnom zadesiti velika nesreća i maler koji će ih pratiti i cijele sljedeće godine.
Dani od Đurđica do Svetoga Mrate (24. novembra) nazivaju se Mratinci ili "vučiji dani" jer je sveti Mrata zaštitnik vukova. U vrijeme Mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari odmaraju, a žene ne rade ručne radove.
Takođe, vjeruje se da se u ovim danima može "pokazati“ kakva će zima biti. Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promjenjiva, ako je vedro, zima će biti ljuta. Prema narodnom vjerovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.
Sam Đurđic nema posebne običaje i u Srbiji se proslavlja isto kao i sve druge krsne slave. Nepokretni je praznik – ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (srijeda, petak), sprema se posna hrana.
