Služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća za pokoj duša ubijenih juče je odata počast ovim žrtvama o čijem se stradanju nije govorilo u komunističkom sistemu.

Danas, punih 76 godina nakon zločina, ovim žrtvama je podignut krst kao odgovarajuće spomen-obilježje, jer su ubijene samo zato što su bile Srbi, te je, napokon, to mjesto dostojno obilježeno.

Na ovaj način je nakon više od sedam decenija demistifikovana komunistička podvala i laž da se u spomen-kosturnici nalaze posmrtni ostaci nekih imaginarnih antifašista, koje su pobili Nijemci, što je oslikano i kao reljef na obilježju koje je tu podignuto sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Uskoro će biti upriličeno osveštanje ovog krsta čime će žrtve u ovoj kosturnici imati dostojno obilježeno grobno mjesto u skladu sa pravoslavnim redom.

Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana Trojica 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je Srni da su komunističke vlasti prikrivale istinu i precizno definisanje žrtava ovog zločina, iako je svima bilo poznato da su jedinice NDH-a monstruozno pobile srpske civile na njihovim ognjištima.

"Taj reljef je laž. Ovdje su kosti srpskih civila koje su ubile ustaše i njihove lokalne sluge muslimani. Ovdje nije riječ o nekakvom ideološkom obračunu, jer Nijemci i partizani sa ovim zločinom nemaju veze", tvrdi Nikolić.

Nikolić pojašnjava da su ustaše u Srebrenici 14. juna 1943. godine, prema njihovim pisanim dokumentima, ubile više od 155 srpskih civila.

"Zajedno sa njima ubijena je i porodica jednog Jevreja stomatologa i porodica jednog muslimana - predsjednika suda u ovom mjestu, koji je bio oženjen Srpkinjom", ispričao je Nikolić, čiji je djed Jovo sa snahom Vasilijom i petočlanom jevrejskom porodicom ubijen u kući u kojoj on sada živi.

Nikolić se godinama interesuje i prikuplja podatke o ovom stradanju i kaže da tačan broj žrtava nikada nije utvrđen, ali da je nedavno došao do podatka, koji ranije nije pominjan, da je u Srebrenici ubijena Zorka Burlica sa petoro djece i majkom Martom Vasić.

On ističe da je narednog dana u selu Zalazje ubijeno još 97 Srba, a prema nekim podacima 107, među kojima 45 članova porodice Rakić, 16 Maksimovića i 15 Dragičevića.

U dokumentima NDH navedeno je da je Francetićev legionar, ustaški satnik Josip Korelec, zbog pogibije svog brata u borbama kod Srebrenice, naredio da se izvrši odmazda i predvodio masakriranje koje su ustaše, uz pomoć nekih domaćih pristalica, svirepo počinile nad srpskim civilima.

Prema Nikolićevim riječima, ploče sa imenima nastradalih nalazile su se u srebreničkoj crkvi, ali su u posljednjem ratu polupane i nestale jer su tako potomci srpskih ubica htjeli da izbrišu istorijske činjenice i pamćenje o srpskom stradanju na ovom prostoru.

Nikolić naglašava da broj i imena svih ubijenih 14. juna 1943. godine na ovom području nikada nisu tačno utvrđeni, jer to nije bio interes komunističkog sistema, ali se zna da je nakon Drugog svjetskog rata taj ustaški oficir osuđen u Zagrebu simboličnom zatvorskom kaznom za te zločine, te je ubrzo i oslobođen.

"Tijela ubijenih su naknadno sakupljena i bila bačena i djelimično zatrpana u jamu na lokaciji u blizini današnje policijske stanice odakle je prilikom izgradnje kolektora 1971. godine dio posmrtnih ostataka prenesen u ovu kosturnicu, a dio iz drugih jama nikada nije prenesen i dostojno sahranjen", rekao je Nikolić.

Prema zvaničnim podacima, u Srebrenici i na Zalazju prije 76 godina ubijeno je 228 Srba, od kojih je 80 djece, a prema nezvaničnim podacima, za ta dva dana u Srebrenici i okolnim selima ubijeno je više od 250 srpskih civila.

Nikolić ističe da su u Drugom svjetskom ratu nestala sva srpska sela na širem području srebreničke mjesne zajednice Sućeska, kao što su Slatina, Lipovac, Žedanjsko, Šušnjari i još neki srpski zaseoci, a njihova imanja su nakon rata na misteriozan način zaposjeli i prisvojili muslimani, dok za nestanak njihovih vlasnika nikada niko nije odgovarao.

Prema njegovim riječima, komunistička vlast je zarad lažnog bratstva i jedinstva ovaj zločin svjesno zanemarivala, žrtve nazvala pripadnicima antifašističkog otpora, iako je riječ o srpskim civilima koji nisu imali veze sa bilo kakvom ideologijom.