Lekciju iz humanosti svakodnevno dijele poštari u Ribniku. Pored redovnih poslova, nimalo lakih, vremena nađu i za starije sugrađane, pogotovo u ruralnim predijelima, koji, zavijani snijegom, jedva mogu izaći i na kućni prag, a kamoli dalje. Lijekovi, računi, namirnice, šta god im zatreba, poštonoše su uvijek tu za njih. Tvrde, to je za njih dužnost, i čini ih srećnim.
“Poznavajući te ljude i živeći sa njima, radeći sa njima dugo godina, ima 13 godina kako radim u pošti i onda, jednostavno, sa njima se srodite i postanete kao član njihove porodice, tako da osjećam dužnost i poštovanje prema njima, tako da im pomažem. To mene ispunjava i čovjeku bude drago kada može nekome pomoći. Svakom normalnom čovjeku bi trebalo to biti i trebalo bi da cijeni to kada može nekome da pomogne. Njihov sam blagoslov koji oni meni daju, to meni mnogo znači. Sam njihov blagoslov je velika stvar, tih starih ljudi i prema meni, i prema mojoj porodici", kaže Mlađen Marković, poštar u Pošti Ribnik.
Mještani nam pričaju, poštari su im uvijek pri ruci, i kada nisu na poslu. Kažu, pored toga što im pomognu i donesu im što treba, poštari ih uspiju i razveseliti. Lijepa riječ svakome prija, a posebno njima u usamnjenim, staračkim danima.
“Valja nam poštar, mnogo nam valja. On je shvatio i vidio da smo mi malo stariji i sve što nam treba, on nam pomogne, nema šta. Uplatimo sve što treba uplaćivati, bilo struja, bilo telefon, bilo šta, sve imamo od poštara i on nam donese, čak nam donese i miloštu. Ne znam da smo zaslužili, ali on ima poštovanje prema nama starijima i donese nam čak i miloštu", kaže Mlađen Đukić.
Knjiga utisaka u pošti je puna pohvala. I na poslu ne kriju da su ponosni na svoje kolege. Van radnog vremena, iako im nije u opisu posla, još volontiraju, kažu, to nije mala stvar.
Plavo-žuta uniforma mami iskrene osmijehe na licima mještana Ribnika. Kada je ugledaju znaju, nisu sami, pomoć stiže. Za nešto starije, oni su heroji. Poštari kažu, nikada neće ostaviti sugrađane same, uvijek će naći vremena za njih i rado će im pomoći.
