Djeca su sve više žrtve opasnosti koja dolazi sa interneta i društvenih mreža. Virtuelni predatori vrebaju skriveni pod lažnim imenima, polovima i godinama, te povjerenje djeteta zloupotrebljavaju u najizopačenije svrhe. Pojava dječije pornografije je često rezultat toga, a karika u lancu onih koji imaju obavezu da spriječe i reaguju kada je ovaj teški zločin počinjen jeste i MUP RS.
"Tako što se koriste društvene mreže, kreiraju određeni nalozi, gdje policija prikuplja podatke o izvršiocima ovih krivičnih dijela, ujedno dokumentuje takve dokaze i onog momenta kada policija stekne dovoljno osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo, bilo da se radi o iskorištavanju djece za pornografiju, iskorišćavanje djece za pornografske predstave, upoznavanje djece sa pornografijom, znači bilo koji sadržaj koji ima veze sa dječijom pornografijom," kaže Mile Šikman, načelnik Uprave za policijsku obuku.
Ključnu ulogu u borbi protiv ove pojave imaju i roditelji. Oni treba da kontrolišu šta im djeca rade, s kim komuniciraju na društvenim mrežama i kakav sadržaj dijele. To što sjede u sobi pored, za računarom, ne znači da su bezbjednija u odnosu na izlazak van, kažu stručnjaci. Roditelji moraju da se i sami obuče kako bi bili u korak sa svijetom koji okružuje njihovo dijete.
"Postoje brojne aplikacije koje pomažu roditeljima da kontrolišu svoju djecu, kao što su Screen time, Mama Beare, ima sigurno hiljade takvih aplikacija koje omogućavaju sljedeće stvari: da ograničite trajanje vremena djetetu na telefonu, na računaru, na internetu, da ograničite totalno neke određene sadržaje, da mu kažete kad može, kad ne može, da sve to ispodešavate da automatski, samo, radi dok vi niste tu i eventualno da vam javlja neke određene stvari," pojašanjava Vladimir Kežić, IT stručnjak.
Bitan faktor prevencije jeste i oštro kažnjavanje počinilaca. Krivični zakon je propisao dovoljno oštre kazne, kaže struka, a ipak smo svjedoci da se počinioci vrlo brzo nađu na slobodi. Problem je u sudovima, jasan je Mile Šikman.
"Sudska praksa vrlo često odudara od kaznene politike zakonodavstva. To konkretno znači da zakonodavac propiše kaznu, propiše okvire unutar kojih se može izreći kazna, a da sudovi prilikom izricanja uvijek se kreću kod tih donjih minimalnih. Ako je kazna od dvije godine do 10, onda ćemo vidjeti da je ta kazna izrečena na donjem minimum ili u nekim čak flagrantnijim slučajevima, gdje se ide u ublažavanje kazne," kaže Mile Šikman.
Psiholozi kažu da je jako teško prepoznati osobu koja je seksualni predator djece. To su, kažu oni, osobe koje možda srećemo svaki dan, potpuno neupadljive u sredini u kojoj žive. Suočavanje sa problemom pedofilije na internetu treba da bude koletivno i sistemsko. Cijela društvena zajednica mora da stane u odbranu djeteta, prije nego što se zlostavljanje dogodi, jer je tada već kasno.
