Ponosan je, kaže, što je sin Majke Hrabrost.

“Moja majka je bila lijepa i dobra. Imala je sve petice u školi. Moja majka je završila i fakultet. Zato ću se i ja truditi da imam sve petice u školi. A kad porastem biću policajac”, kaže Nikola, veseli i razigrani dječak, pun života i optimizma.

Deseti rođendan proslavio je kod kuće, a iznenađenje su mu priredili učiteljica i drugovi iz razreda. Uz poklon, konfete i tortu Nikola je još jednom oduvao deset svjećica uz istu želju. Omiljen je među drugarima, odličan i talentovan učenik petog razreda Osnovne škole “Desanka Maksimović”.

“Jedno divno dijete, kojeg je zadesila tužna sudbina, da rano ostane bez majke. Zajedničkim snagama trudimo se da mu pružimo toplinu koliko god je to moguće. Nikola je divan dječak, dražesno i milo stvorenje. Pet godina sam njegova učiteljica i koliko ga više učim, više o njemu i saznajem. Mnogo je talentovan, lijepo pjeva, recituje, glumi… Odgovoran dječak obožavan u odjeljenju”, kaže Nikolina učiteljica, Danijela Bojanović.

A želja ima milion, kaže s ponosom Nikolin otac, Goran Dunović. Drago mu je što je njegov sin danas zdrav dječak, jer je prijevremeno rođen, što voli druženje i što ispunjava svoje obaveze.

“Nije zahtjevno dijete, ali trudimo se da mu ispunimo to što možemo. Nikad mu nećemo moći nadoknaditi prazninu majke, što vrlo često i osjetimo kod njega, ali život ide dalje. Trudimo se svi da mu budemo pri ruci. Iako je još mali, svjestan je Nikola svega, često odemo u Drvar, posjetimo baku i deku, odemo na Jelenin grob, zapalimo svijeću, položimo cvijeće”, kaže Goran.

Kako godine prolaze, Goran kaže da sa mnogo jačim emocijama gleda na postupak i žrtvu pokojne supruge.

“Kako vrijeme prolazi sve mi to strašnije izgleda. U tom momentu nismo mogli puno razmišljati, borili smo se i gledali šta dalje. Ali sada na sve to drugačije gledam. Kada bi opet to doživio, iskren da vam budem, ne bih mogao izdržati. To ne može da se zaboravi, s tim ćemo da živimo cijeli život, Jelena je podnijela veliku žrtvu”, kaže Goran.

Kakva god ga sudbina u životu zadesila, čovjek mora da ide naprijed, poručuje Goran.

“Bilo je teško, ali meni je naše dijete dalo snagu. Za njega živim i za njega se borim. Nikola je bio Jelenina najveća želja. Ponovo sam se oženio, dobio sam kćerku, a Nikola sestru. Nismo svi isti, ali nije rješenje i zatvoriti se. Mišljenja sam bio da Nikola ne ostane sam, da sutra kada mene ne bude, ima brata ili sestru. Ko je roditelj, razumijeće me”, kaže Goran.

A živi Jelena. Živi u Nikolinim očima, koje su preslikane Jelenine. Živi u sjećanju i opomeni za svakog od nas, kad god se pomene njena velika hrabrost i žrtva.

Dječiji vrtić u Drvaru, gdje je rođena Jelena Trikić nosi naziv Majka Hrabrost, kao i jedna od banjalučkih ulica. A uskoro će biti postavljena i bista Majke Hrabrost ispred porodilišta na Univerzitetsko-kliničkom centru u Banjaluci.

(Kozarski)