Izgledalo je stravično. Gledati djecu i starce u kolonama, čuti njihov jauk dok spasavaju živu glavu. Tako se "Oluje" prisjeća Gojko Rajković, porijeklom iz Gline.
Na ratištu kod Velike Kladuše bio je kad je stigla naredba za povlačenje. Priključio se koloni koja je bježala u Republiku Srpsku. Iz Gline su morali da bježe i njegova majka, supruga, i dvije kćerkice -od po dvije i jednu godinu.
"Uzbuna je bila, Hrvati su napali, ne zna se, treba se bježati, ne zna se ni kud šta. Srećom su naša dva čovjeka u selu to organizovala da bi svi izašli zajedno. U jednoj traktorskoj prikolici njih devetoro izašlo, da li su stigli pokupiti i čarape i gaće, to je pitanje. Znači, tako reći, ništa", kaže Gojko.
Gojko Rajković danas živi u Stranjanima, kod Dragočaja nadomak Banjaluke, ima stado ovaca i živi uglavnom od stočarstva. Veliki dio njegove porodice, računajući i nekoliko braće, završilo je u Srbiji. Da ode preko Drine, on, kaže nije htio. U maloj kući gdje živi, ipak je ostalo nešto da ga sjeća na život prije egzodusa, između ostalog i registarska tablica Republike Srpske Krajine, sa oznakom Gline. Bio je u rodnom kraju, ali više ne želi da se vraća jer je, kaže, sve popaljeno i uništeno. Za ATV se priča kako je izgledao egzodus prije četvrt vijeka.
"Sa kolonom smo išli svi. Pretežno svi sa kolonom, u Dvoru su Hrvati presjekli, a u Žirovcu muslimani su radili svoj posao. Kad smo prešli Unu, onda smo našli porodicu u Omarskoj i krenuli dalje za Srbiju. Na kraju smo ostali ovdje gdje smo sad", priča Gojko.
Srbima ostaje da kroz sjećanje ne zaboravimo stradanje, da ne zaboravimo naš narod koji je tamo živio vijekovima, a sada je etnički očišćen - poručuje srpski član bh. Predsjedništva. Milorad Dodik podsjeća da je proces progona Srba sa prostora savremene Hrvatske počeo Veleizdajničkim procesom, nastavio se u ustaškoj NDH, a završio se "Olujom".
"Najbolja potvrda koliko je to bilo mimo zakona i na štetu Srba govori činjenica da Hrvati pokušavaju svo ovo vrijeme da to pokažu kao neki dan domovinske zahvalnosti. Taj dan domovinske zahvalnosti - pita se čovjek, čemu, kome? Etničkom čišćenju? Tome što ste izbacili trista hiljada ljudi, ubili 2.000 ljudi tog vremena, to vam je zahvalnost", kaže Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.
Hrvati sutra slave pobjedu. Stotina hiljada Krajišnika prognanih sa svojih ognjišta, porodice nestalih i poginulih tuguju. Proces ekshumacije i identifikacije nestalih od početka teče veoma sporo jer je sve ispolitizovano. U vremenu pandemije čak i potpunosti zamrznuto, kažu u udruženju "Suza".
"U Hrvatskoj na institutima za sudsku medicinu nalaze se posmrtni ostaci oko 900 tijela, za koje se godinama ne vrši identifikacija. Razni izgovori postoje - između ostalog, da prosto ne dolazi do poklapanja koštanih i krvnih uzoraka, i nemaju obrazloženje zašto. Potpuno je jasno da nema dobre volje da se pitanje nestalih riješi, a jasno je i zašto - nema tijela, nema zločina", kaže Dragana Đukić, Udruženje porodica nestalih i poginulih lica "Suza".
Akcija "Oluja" je počela 4. avgusta 1995. godine, ofanzivom hrvatske vojske i policije, kao i jedinica HVO na Republiku Srpsku Krajinu - na Baniju, Liku, Kordun i sjevernu Dalmaciju. Prema podacima srpskog Komesarijata za izbjeglice, u ovoj akciji je protjerano 250.000 krajiških Srba, 1.856 ih je ubijeno, 836 se vode kao nestali, a zapaljeno je više od 22.000 srpskih kuća.
