Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju prepodobnog Ilariona Ispovjednika – čudotvorca, iscjelitelja i duhovnog ratnika koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva.
Rođen u selu Tavati kod Gaze, Ilarion potiče iz neznabožačke porodice, ali je već kao mladić u Aleksandriji prihvatio hrišćanstvo.
Po krštenju je odlučio da svoj život posveti Bogu, pa je otišao u pustinju da postane učenik slavnog svetitelja Antonija Velikog.
Nakon duhovne obuke, vratio se u svoju domovinu i nastavio podvižnički život u blizini Gaze. Iako je bio neprekidno proganjan od strane demona, Ilarion ih je pobjeđivao molitvom i silom Časnog Krsta.
Njegova vjera i duhovna snaga privukle su brojne vjernike, te je ubrzo postao duhovni stub Palestine – onakav kakav je bio Sveti Antonije za Еgipat.
Tokom ikonoboračke krize u vrijeme cara Lava Jermenina, Ilarion je bio progonjen zbog poštovanja svetih ikona. Upravnik manastira Pelikita, postao je ispovjednik vjere, a crkveni pjesnik sveti Josif Pjesmopisac ga je opisao kao mučenika.
Ilarion nije tražio slavu. Naprotiv, bježao je od ljudskih pohvala govoreći: "Teško meni, primih na zemlji platu svoju!" Živio je u tišini i povlačenju – u Еgiptu, Siciliji, Dalmaciji i na Kipru, gdje je i preminuo oko 372. godine, u svojoj 80. godini.
Njegove čudotvorne mošti prenio je učenik Isihije nazad u Palestinu, u manastir koji je Ilarion osnovao.
Srpska Pravoslavna crkva se sa poštovanjem sjeća ovog svetitelja koji je cijelog života služio vjeri, čudima i istini – i ostavio vječni primjer snage duhovnog podviga.
