Ona je, inače, jedini pas Gorske službe spasavanja, a posuđena je Republičkoj upravi civilne zaštite kako bi im pomogla u spasavanju i pronalasku osoba.

Tako je od psa, koji je Vatrogasna brigada iz Mostara donirala Teritorijalnoj spasilačko-vatrogasnoj jedinici grada Bajaluka, nakon čega su je oni donirali GSS Banjaluka, i to zbog lošeg stanja u kojem je nađena, postala najbolji pas tragač kojim se može ponositi Srpska.

U razgovoru za "Nezavisne" Aleksandar Naumović, član Gorske službe spasavanja (GSS) Banjaluka i njen trener, priča o samim počecima, te koliko je bilo potrebno vremena za njenu obuku.

"Kada je donirana GSS Banjaluka, bila je stara oko šest mjeseci, a s obzirom na njeno loše stanje, nismo znali da li raditi s njom, međutim, vatrogasci nisu prepoznali njen potencijal psa te su je poklonili GSS. Oni su ga zadržali i rekli da će, ako ništa drugo, biti maskota stanice, no meni je to bilo izazovno i želio sam da radim s njom te da vidim kako će sve to izgledati", rekao je Naumović.

Priča i da je išao u Gospić, gdje su sa Hrvatskom gorskom službom spasavanja (HGSS) napravili dogovor kako bi spoznao na koji način se pas trenira i pokušao da izvuče što više informacija kako ga istrenirati.

"Trebalo je mnogo vremena, ali trud se isplatio. Ona je tada bila stara za treniranje, jer je napunila godinu dana, ali sam počeo da radim osnovne vježbe s njom i da je lagano uvodim u traganje i spasavanje. Mislim da sam potrošio šest mjeseci samo da je naučim da laje, a kad je prolajala, to je bilo kad pas čuje plač svog djeteta", kroz smijeh priča Naumović.

Ističe da se nada da će biti prepoznat značaj ovakih pasa, s obzirom na to da je njihova efikasnost pri traženju ogromna, te da ona na otvorenim predjelima zamijeni i do 30 ljudi.

U trenutku kada je fotograf "Nezavisnih" čučnuo kako bi je fotografisao, na naše iznenađenje Tora je počela lajati, no Naumović je kroz smijeh pojasnio da ona smatra da je on unesrećeno lice.

"U slučaju kada neko čuči ili leži na tlu, ona počinje lajati, pa je i sada dobro odradila svoj posao", ističe Naumović.

Boško Damjanović, načelnik GSSBL, kaže za "Nezavisne" da je jedan dio njihovih članova prošao obuku USAR spasavanje iz ruševina tokom kojih im je tim HGSS prenio znanja.

"Mi smo imali u 'Incelu' obuku kada se rušila zgrada, a sami smo se obučavali i spremali za ovakve situacije. Recimo, postoji obuka za upravljanje potragama, te posebna obuka za potrage, a Tora je dio tog tima, kao potražni pas. Tora mijenja 30 ljudi u potrazi i zamislite koji je to nama resurs", s ponosom priča Damjanović.

Inače, Gorska služba spasavanja Banjaluka je dobrovoljna, neprofitna, humanitarna i stručna organizacija, koja za osnovni cilj ima sprečavanje nesreća na planinama, kao i u alpinističkim i urbanim uslovima, te spasavanje ljudi i imovine i pružanje prve pomoći u slučajevima kod kojih treba primjenjivati posebno stručno znanje i tehničke vještine kao i tehničku opremu za spasavanje.

S obzirom na to da su udruženje građana, nemaju sopstvene izvore prihoda, već se finansiraju putem novčanih i nenovčanih donacija ili putem sponzorske pomoći, a čine je vrijedni volonteri koji se poslije svog radnog vremena uvijek odazovu pozivu da pomognu u spasavanju ljudi.

Njima je, prema riječima Damjanovića, od svih resursa koji su im potrebni za funkcionisanje, najpotrebniji ljudski resurs.

"Trenutno je kod nas aktivno oko 30 članova, a cilj nam jeste privući nove članove. Imamo samo jednog potražnog psa, i to u cijeloj RS, a potreban nam je i novi vodič pasa, koji vole pse, ima uslove i ko se time bavi", dodaje Damjanović.