''Idem kući svojoj pa šta mi dragi Bog da'' - ovom rečenicom vodio se Teodor Sredić iz Omarske kada je odlučio da napusti Njemačku i vrati se na svoje ognjište.
U tuđini je, kaže, bio od svoje devete godine, ali duša i srce uvijek su bili u Omarskoj. Želio je da mu djeca uče srpski jezik i pišu ćirilicu.
''Glavni razlog je bila ta ljubav, nostalgija prema svom rodnom kraju. Uspio sam da sačuvam taj svoj srpski jezik, prenosim to na svoju djecu. Želja mi je da mi djeca rastu u ovom sistemu, među svojim narodom gdje se osjećaju slobodno, žive na svom, zadovoljni'', kaže Teodor Sredić koji se u Omarsku vratio iz Njemačke.
I vidi se po dječijem osmjehu i graji da su srećni. Uživaju sa drugarima i imaju veliku slobodu o kojoj su, pričaju, uvijek maštali. Idu u školu, treniraju folklor, fudbal, ali i pomažu roditeljima u svim poslovima kod kuće.
''Meni je ovdje baš prelijepo, odlično. Idem u sedmi razred, treniram folklor skoro dvije godine'', kaže Teodora Sredić.
Lazar Sredić dodaje da je ovdje, naravno, bolje.
"Bilo je i tamo fino, ali ovdje je slobodnije“, kaže Lazar.
Glavni oslonac i podrška Teodoru u svemu je supruga Sanja. Imaju četvoro djece i peto je na putu. Oduvijek su kaže maštali da budu svoji na svome.
''Na prvom mjestu zbog djece ovo ostalo se sve samo posloži. Za sad stvarno sve pozitivno i na poslovnom planu ovo što se razvija i porodično i novog člana očekujemo krajem godine'', kaže Sanja Sredić.
Teodor je i nakon manje od dvije godine boravka u svojoj zemlji uspio da dovede i njemačkog investitora u Republiku Srpsku. Otvorio je firmu u Banjaluci koja se bavi procjenom štete za motorna vozila.
''Meni je jako drago što mogu da doprinesem tome zapošljavajući mlade ljude da ih zadržim u svojoj zemlji da ne idu nigdje i da doprinose i sve ostalo plaćam u svojoj zemlji'', kaže Teodor Sredić.
Veliku podršku pri povratku Sredići su imali i od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Poručuju da ostajemo ovdje, jer sunce tuđeg neba ne grije ko što naše grije.
