Ovaj praznik još se zove i Vozdviženje Časnog krsta.

Krst je, prema predanju, 326. godine pronašla carica Jelena, majka cara Konstantina, kada je otišla u Palestinu da posjeti sveta mjesta. Tokom ratova krst se izgubio, a kasnije, kada je ponovo nađen, njegove dijelove uzimali su vjernici u nadi da imaju veliku moć, pošto su napravljeni od svetog drveta.

Na vijest da je Časni krst pronađen okupilo se mnoštvo naroda, pa ga je patrijarh Makarije podigao na jedno uzvišenje.

Taj dan se slavi kao Krstovdan, jedan od najznačajnijih praznika u godini.

Prema nepotvrđenim podacima, čak su i neki srpski vladari imali dijelove tog krsta.

Za Krstovdana se strogo posti, a mnogi vjernici tog dana jedu samo hljeb i grožđe.

Nije mali broj mjesta u kojima se održavaju i vašari.

Običaj i vjerovanja:

U mnogim krajevima se tog dana predskazuje i vrijeme:

- Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snijegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.

- Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.

- Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.

- Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.

- Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snjegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

Za ljude rođene na ovaj dan vjeruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Dok za mnoge druge praznike koji su obilježeni crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću,  usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu.  U suprotnom, vjeruje se da će vam cijele godine sve "ići naopako".

Za ljude rođene na ovaj dan vjeruje se da na svojim nejakim plećima nose sjenku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Jesenji Krstovdan pada uvijek 27. septembra i toga dana se, prema drevnim običajima, bere i posvećuje bosiljak, koji se koristi u svim hrišćanskim obredima tokom godine.

Zimski Krstovdan, slavi se uoči Bogojavljanja, 18. januara.