Nedavno hapšenje grupe građana koja je razzmjenjivala fotografije djece ukazuje da je ovo jedan od većih problema sa kojim se i društvo u Republici Srpskoj bori.

Pitali smo stručnjake kako prepoznati da je neko dijete postalo žrtva dječije pornografije, kako spriječiti takve stvari i šta se preporučuje roditeljima da bi na što bolji način spasili svoje dijete.

Psiholog Aleksandar Milić rekao je za portal ATV-a da sa dijetetom treba razgovarati od malih nogu, te učiti koje sve opasnosti vrebaju na društvenim mrežama i drugim socijalnim platformama.

„Često i roditelji prave greške, pa svoje dijete već od rođenja izlažu društvenim platformama, objavljuju njihove fotografije na Fejsbuku, Instagramu ili nekoj drugoj socijalnoj mreži, što je po mom mišljenju velika greška. Upravo na osnovu toga djeca to vide kao nešto normalno i dobro, te da tako treba da se ponašaju. Njima treba ograničiti vrijeme provedeno na ovim platformama, učiti ih pravim vrijednostima i kontrolisati“, rekao je Milić.

Dodaje da dijete koje je postalo žrtva dječije pornografije u većini slučajeva pokazuje određene znakove da se bori sa nekim problemom, ali roditelji često toga nisu svjesni.

„Ako se kod djeteta osjete neke promjene, neka odvajanja, distanciranje, smanjena komunikacija i zatvorenost, to je prvi alarm da nešto nije u redu, da postoji problem. Takođe, ako se primijeti da dijete provodi previše vremena na telefonu, isključujući okolinu, a pada pod uticaj sadržaja koji mu se servira“, kaže ovaj psiholog.

Milić navodi da sa djecom treba raditi od malih nogu i stvarati otvorenu komunikaciju kako bi mogli razgovarati o svim temama i problemima sa kojima se susreću.

Ističe da roditelji trebaju pokazati razumijevanje i smirenost za bilo koju situaciju, te da im prevelika strogoća i impulsivnost samo stvara kontra efekat.

„Djecu treba ograničiti, od malih nogu. Treba ih naučiti šta smiju a šta ne smiju da rade, kako da se ponašaju. Ukoliko postoje problemi, oni se mogu riješiti pričom i savjetima. Čak i ako roditelj primjeti da je dijete postalo žrtva dječije pornografije, ne treba reagovati impulsivno i agresivno, već pokazati razumijevanje i pričati sa djecom kako bi se na što bolji način izvukli iz te situacije“, tvrdi Milić.

Da dječija pornografija sve više predstavlja opasnost u našem društvu, smatra i pedagog Žana Branković iz vrtića „Zvjezdica Borik“.

„Djeca se ugledaju na odrasle i kopiraju njihovo ponašanje. Svjesni smo toga da je tehnologija napredovala te da smo svi sve više zastupljeni na društvenim mrežama. Dijete vidi kako odrasli objavljuju fotografije i sadržaje na određenim platformama pa i oni požele da to urade. Oni ne vide nikakvu opasnost u tome što će se snimati ili slikati i to postaviti na Facebook ili neku drusu socijalnu mrežu“, rekla je Branković za ATV portal.

Dodaje da je razgovor rješenje za sve. Otvoren pristup prema djeci i strpljivo pojašnjavanje šta je dobro ili ne prije će imati uticaja na djecu nego drama.

„Dijete treba od najranijih dana učiti šta valja a šta ne. Potrebno je uspostaviti i određene granice. Svako dijete koje krene sa objavljivanjem fotografija prvo će to smatrati zanimljivim, pogotovo kada to neko primjeti pa krene da se javlja i piše. U početku ono će dobrovoljno slati svoje fotografije i snimke potencijalnom pedofilu jer će smatrati da je to tako ispravno, međutim vremenom, to postane gušenje i često djeca iz straha ne smiju da prekinu komunikaciju sa takvim osobama“, kaže Branković.

Ističe da ukoliko roditelj shvati da mu dijete postaje žrtva dječije pornografije treba brzo da reaguje i pokuša da uđe u trag i otkrije tog pedofila i prekine sve poveznice sa njihovim djetetom.

Branković takođe savjetuje da roditelji prate šta im djeca rade na računarima, tabletima i telefonima, ograniče njihovo korištenje i otvoreno razgovaraju o svim temama.

„Ako roditelj u potpunosti zabrani djetetu korištenje tehnologije, to će samo napraviti kontra efekat. Dijete će se zatvoriti u sebe i samo pogoršati stanje u kom se nalazi. Smatram da je razgovor glavno oružje u borbi roditelja. Mi iz predškolsko-vaspitnog sektora često apelujemo roditelje da djeci pogotovo tog uzrasta ograniče korištenje telefona na 30 minuta dnevno, a i da se i tad posmatra na koji način to dijete koristi“, kategorična je Branković