Strah i zabrinutost teško možete izmjeriti, ali ih možete osjetiti i naslutiti. Tako bi vam rekao svaki psiholog kad biste ga upitali kako zaposleni reaguju na vijest da su njihove kompanije dospjele pod sankcije, kaže Jelena Krivokuća, tim lider u sektoru ljudskih resursa u kompaniji Prointer ITSS, članici Infinity International Group.
I ona je psiholog po struci, a u kompaniju je prije nešto više od četiri godine došla pravo sa fakulteta. Za to vrijeme, skoro 90 ljudi dobilo je posao u Prointeru i svakoga od njih sam, kaže Krivokuća, dočekala ispred kompanije, uvela u kancelariju, upoznala sa kolegama. Zbog toga joj ova situacija još teže pada.
"Vezala sam se za te ljude i kad se sve ovo izdešavalo osjećala sam dodatnu odgovornost. Moj prvi korak bio je da ih pozovem, objasnim situaciju, pružim informacije koje su meni bile dostupne, da obavim što više razgovora. Bilo je i onih koji su se sami javljali, jer su bili zabrinuti. Mi smo mlad kolektiv, pa je najviše pitanja bilo u vezi sa kreditima, kreditnom sposobnošću, mogućnošću stambenog zbrinjavanja, platama“, kaže Jelena koju, nakon prvog šoka zbog sankcija američke administracije, ohrabruje to što većina njenih kolega vjeruje u pozitivan ishod i rješenje koje će im omogućiti da ostanu na poslu.
To su pokazali i rezultati anonimne, interne ankete, u kojoj su svi zaposleni imali priliku da iskažu svoje mišljenje i postave pitanja koja su im bila od značaja.
"Rezultati su pokazali da većina zaposlenih ima povjerenja u kompaniju i izražavaju nadu da će kompanija uspjeti da prevaziđe trenutne izazove te da će se vratiti na put uspjeha. Pohvalili su transparentnost i pristup menadžmenta, kao i ažurnost dostavljanja informacija, ali je svakako bila primjetna velika zabrinutost za radna mjesta, platu i egzistenciju“, kaže Jelena.
Čini se da su najzabrinutiji bili oni najmlađi, kojima se prvi put pružila poslovna prilika za učenje i usavršavanje.
"U periodu velikog razvoja i zapošljavanja, zaposlili smo dosta juniora i mladih ljudi sa fakulteta kojima je ovo prvo radno iskustvo, pa je kod njih, čini se, taj strah najvidljiviji. Inače je starosni prosjek našeg kolektiva 35 godina“, objašnjava Jelena i dodaje da je Prointer godinama unazad bio poželjan poslodavac i da je u kompaniju bar trećina zaposlenih stigla direktno sa Еlektrotehničkog fakulteta.
"To nam je uvijek bio dobar reper, a još bolji je što nam i ovih dana stižu prijave za posao. Očekivano, nešto ih je manje nego inače, jer u periodu kad su nam aktivni konkursi zna da stigne i po 20 prijava dnevno. Svih ovih godina stalno smo bili otvoreni za nove ljude, ovdje su mnogi započeli svoje karijere, a većina koja je došla, kod nas je i ostala“, kaže Jelena.
Priznaje da, uprkos svojoj struci i načinu na koji pristupa problemima, ni sama nije mogla da izbjegne početnu zebnju i dozu neizvjesnosti. Ipak, sada vjeruje da će ovo iskustvo samo ojačati njihov timski duh, međusobnu podršku i dobre međuljudske odnose koji su jedna od glavnih vrijednosti kompanije.
