Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra slave Prepodobnog Zaharija (Pretprazništvo Blagovijesti).
Sin Kariona Misirca, koji ostavi ženu i djecu i zamonaši se. Zahariju uzme otac k sebi, pošto ga majka nije mogla da ishrani. Iako mlađi od mnogih staraca u Skitu, udostojio se bio većih blagodatnih darova nego mnogi starci.
Od blagodati Božje osjećao je kao da mu gori cijela unutrašnjost njegova. Na pitanje svetog Makarija, ko je pravi monah, odgovori Zaharija: "Onaj ko sebe neprestano prinuđava na zapovijesti Božje".
A na pitanje avve Mojseja, šta znači biti monah, Zaharija skine svoju kamilavku i zgazi nogama pa reče: "Ako čovjek ne bude ovako sokrušen, ne može biti monah!" Bio je obasjan velikim svjetlom među monasima u pustinji, i mlad se upokojio u Gospodu.
Pošto je sveti Zaharije bio odraz blagosti i mira, običaji nalažu da se vjernici sutra trude da nastave tu tradiciju. Drugim riječima, da izbjegavaju bilo kakve svađe i sukobe.