Sutra su sveti mučenici Trofim, Savatije i Dorimedont, za koje se vezuju posebni običaji koje treba ispoštovati.
Srpska pravoslavna crkva sutra se sjeća života i stradanja ranohrišćanskih svetitelja i mučenika Trofima, Savatija i Dorimedonta. Oni su ubijeni krajem 3. vijeka, za vrijeme vladavine rimskog cara Proba.
Sutrašnji praznik posvećen je trojici ranohrišćanskih mučenika, ali i svim onima koji stradaju zbog svojih uvjerenja i odbijanja da se njih odreknu.
Trofim, Savatije i Dorimedont bili su ljudi različitog porijekla, ali im je vjera u Hrista bila zajednička i zbog nje su na kraju svi nastradali.
Legenda kaže da su Trofim i Savatije uhapšeni za vrijeme praznika u čast boga Apolona kada su pagani vidjeli da se njih dvojica mole svome Bogu. Izvedeni su pred upravnika oblasti, a on je naredio da im sudi odvojeno.
Priča o njihovom mučenju naročito je detaljna i održala se do današnjih dana.
Prvo je na ispitivanje izveden Trofim koji je odbio da se odrekne Boga i izjasnio se kao hrišćanin. Načelnik je naredio da se Trofim prostre na zemlju i bije bez milosti sve dok se zemlja ne natopi krvlju. Poslije je obješen o drvo i kidano mu je meso sve do kostiju, međutim Trofim je podnosio mučenje.
Nakon toga, na sud su izveli Savatija koji se izjasnio kao hrišćanin. Sudija je naredio da se svetac okači na drvo i struže gvozdenim noktima dok mu cijelo tijelo ne bude pokidano. U tom mučenju Savatije je preminuo.
Poslije njegove smrti i kada više nije znao kako da slomi Trofima, upravnik je ovog svetitelja sa nogama u gvozdenim čizmama sa ekserima u kojima je morao da hoda, poslao kod Dionisija, mučitelja poznatog po tome što je slamao svakoga.
I nakon toga, Trofim je ostao čvrst u svojoj vjeri i mučenje je nastavljeno. Dionisije je naredio da bude obješen na drvo i da na mu se na otvorene rane sipa sirće i so i da se poslije toga pali svijećama. Kada ni ovo nije pomoglo, bačen je u tamnicu.
Upravo na tom mjestu je upoznao Dorimedonta. Riječ je bila o rimskom senatoru koji je od svijeta skrivao da je hrišćanin kako bi zadržao položaj i ugled. To je koristio da pomaže svojoj sabraći. Međutim, Dionisije ga je uskoro otkrio, pa je i Dorimedont završio u tamnici sa Trofimom.
I Dorimedont je podnio žestoko mučenje. Pekli su mu rebra, odrali lice, izbili zube i tjerali da hoda po žaru.
Nemajući više kako da pokoleba dvojicu hrišćana, Dionisije je naredio da se Trofim i Dorimedont bace pred izgladnjele zvijeri na javnom gledalištu. Hrišćani vjeruju da su na njih puštani prvo medvjedica, zatim ris, pa lav, ali da su sve životinje odbile da ih napadnu.
Nemoćan, mučitelj je naredio da se svecima odsijeku glave i tako je njihovim mukama konačno došao kraj, piše Kurir Stil.
Narod vjeruje da duše ovih mučenika i sada caruju na nebesima i mole se Bogu za sve nesrećne i mučene ljude širom sveta da pronađu svoj mir i spasenje. Zato čak i nesrećni hrišćani danas treba da se raduju, jer u svom bolu nisu sami.
