Tanasić u intervjuu Srni ukazuje na napade na srpski jezik preko stranih riječi i rodno osjetljivog jezika.

On ističe potrebu da vlasti Srbije i Republike Srpske sprovode jedinstvenu nacionalnu jezičku politiku, kao i da mlade treba upoznavati sa značajem očuvanja nacionalnog jezika, ćirilice i iidentiteta.

Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS) i direktor Instituta za srpski jezik i književnost ANURS, napominje da je na djelu prisvajanje srpskog jezika na svim planovima standardnog, narodnog jezika i pisane baštine.

"Na djelu je nezapamćen pokušaj da se sve što je srpsko preknjiži na one kojih nije ni bilo kad je to stvarano, i da pod svoje ime, kao znak trajanja, podvuku srpsko kulturno naslijeđe – svjetovno i sakralno, a da se srpski narod razbaštini", naglašava Tanasić.

On ukazuje da je srpskom narodu dugi niz decenija planski poturan program samoporicanja i skrivano njegovo u svjetskim okvirima značajno pisano nasljeđe. Tako su često ispred srpskih pisanih spomenika umjesto pridjeva "srpski" pisani su neki drugi.

Napadi na srpski jezik preko stranih riječi i rodno osjetljivog jezika

"Ako jezik i ćirilica decenijama nisu imali status kakav treba da imaju kao nacionalni jezik i pismo, ne može se to promijeniti samo od sebe ili time što je država donijela odgovarajući zakon, a ne radi na njegovom sprovođenju, nego je potrebno promijeniti odnos i ponašanje", navodi Tanasić.

Kada je posrijedi nalet engleskog jezika, mora se, smatra Tanasić, svuda, u školi i u javnom životu, znati kako se odnositi prema tome - strane riječi treba koristiti s mjerom i samo kad su neophodne, ali ih i tada upodobljavati sa zakonima srpskog jezika.

On podsjeća na riječi srpskog vodećeg sociolingviste i jednog od najvećih stručnjaka za srpski jezik Milorada Radovanovića da je besmisleno biti protiv uticaja stranih jezika, posebno engleskog na jezike svijeta, pa i na srpski, ali da je opasno i neukusno prepuštanje tog toka stihiji i slučajnostima.

"O tome treba da se sluša riječ struke koju bi u praksi sprovodila kvalitetna lektorska služba, koju treba vratiti. Svi koji se služe srpskim jezikom u javnom životu morali bi mnogo bolje poznavati srpski jezik i imati na stolu rječnik stranih riječi.

Danas mnogi ni za jednim ni drugim ne osjećaju potrebu. Za takve bi dragocjeno bilo da pogledaju Sterijinu `Pokondirenu tikvu`“, poručuje Tanasić.

On ukazuje i na takozvani "rodno osjetljiv jezik", gdje je struka jasno rekla da to nije srpski standardni jezik, zbog čega je i povučen iz prijedloga školskih programa u Srbiji.

Tanasić podsjeća da su i mnoge druge struke, osim jezičke, kao i SPC, osudile taj ideološki napad na srpski jezik i kulturu, način mišljenja i hrišćanski porodični život koji se kroz stotine godina uobličavao.

"Pod plaštom brige o ravnopravnosti žena uvodi se upravo neravnopravnost, verbalni delikt, jezički inženjering, ograničava se sloboda naučne misli. Mnoge obrazovane žene upravo kažu da ih to ponižava", navodi Tanasić.

On ocijenjuje da odavno nije bilo takvog nasrtaja na jezik i kulturu sa ideoloških pozicija ni u vrijeme najmračnijih diktatorskih režima, te podsjetio da novi zakon o jeziku i pismu izričito zabranjuje uticaj na srpski standardni jezik sa političkih i ideoloških pozicija.

Srećom, napominje on, u nekim velikim evropskim kulturama taj ideološki napad već je odbačen, a postaje ideološki atavizam tamo gdje se svoja kultura i jezik cijene i štite slušajući struku, a ne povodeći se za pomodarstvom, ideologijama, traganjem za lakim napredovanjem.

"Nadam se da ni mi nećemo biti posljednji koji ga branimo – ko zna koji put na svoju štetu", navodi Tanasić i ukazuje da nestaje i pisanje rukom, što ima posljedice na mnogim planovima, i ocjenjzje da se takvo pisanje mora vratiti u primjerenim prilikama.

Srbija i Srpska da sprovode jedinstvenu nacionalnu jezičku politiku

On ističe da zvanične vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj mogu i moraju definisati i sprovoditi jedinstvenu nacionalnu jezičku politiku, u saradnji sa strukom, ali da poslije velikih društvenih lomova posljednjih decenija, što se odražava na jezik, takve politike još nema.

"U dobro uređenim srećnim državama i narodima jezičku politiku predlaže struka u saradnji sa državom, a provodi država u harmoničnoj saradnji sa strukom. Potrebno je odmah početi raditi na primjeni zakona o jeziku i pismu", kaže Tanasić.

Prvi posao bio bi formiranje savjeta za jezik, da bi se moglo govoriti o osmišljavanju jezičke politike, jer je već dugo prošlo od usvajanja tih zakona u dvije republike, a nisu formirani savjeti za jezik, napominje on i poručuje da je potrebno - pokrenuti se.

Govoreći o planovima Odbora za standardizaciju srpskog jezika, Tanasić objašnjava da će ovaj odbor raditi na zadacima koji su su mu dati prilikom osnivanja kao najvišeg svesrpskog i sveinstitucionalnog tijela zaduženog za brigu o statusu srpskog jezika i planiranje proučavanja srpskog jezika – standardnog, narodnog i pisane baštine.

"Na djelu je bezočna krađa i prisvajanje srpskog jezika na svim ovim planovima. Zato se naše zalaganje u potpunosti podudara sa zakonskom odredbom u obje republike da je značajan vid brige o srpskom jeziku njegova zaštita – na sinhronom i dijahronom planu, ali i zaštita i afirmacija srpskih narodnih govora", ističe Tanasić.

Tanasić je napominje da Odboru odavno ukazuje na tu potrebu, ali da su to krupni poslovi iza kojih mora stati država – političkom odlukom, snagom autoriteta i materijalnom podrškom.

"Naše države su usvajanjem ovih zakona rekle da je srpski jezik od posebnog značaja. Sad treba da to i potvrde djelovanjem u tijesnoj saradnji sa strukom", navodi on.

Mladima objasniti značaj očuvanja nacionalnog jezika, ćirilice i identiteta

Kada je riječ o odnosu mladih prema upotrebi i njegovanju srpskog jezika i pisma, Tanasić ističe da mladi drže do srpskog jezika i pisma ćirilice mnogo više nego što su države vodile računa o statusu nacionalnog jezika i pisma.

"Treba dobro osmišljenom politikom dodatno podržati mlade, kroz obrazovanje i druge vidove upoznavati ih sa značajem nacionalnog jezika, ćirilice i kulture za očuvanje identiteta", ističe Tanasić.

Posebno, naglašava on, kada su za srpski narod, iscijepan državnim granicama, srpski jezik, ćirilica i kultura, uz pravoslavnu vjeru, danas jedini nacionalno objedinjavajući faktor.

"Mladima treba pokazivati da se drugi veliki i mali evropski narodi ne odriču svojih identitetskih znakova. Nismo svjesni šta su naši preci stvorili. Treba činiti da mladi našu kulturnu baštinu znaju daleko bolje nego oni koji danas u naše ime odlučuju o njenoj sudbini", kaže Tanasić za Srnu.