Rafting niz pjenušave i kristalno čiste brzake Tare, kroz najdublji kanjon u Evropi, magnet je za turiste, sa svih meridijana. Od proljeća do jeseni, u kanjonu je kao u košnici. Ovim vidom turističke usluge u Foči bavi se više od 20 rafting kampova, koji i dalje niču poput pečurki. Jedan od najstarijih je kamp „Drina Tara“.
"Ja mogu sa zadovoljstvom da kažem da svake godine imamo sve veći broj turista. Uglavnom, turisti dolaze iz bivših republika Jugoslavije, iz Evrope, čak ih ima sa drugih kontinetata. Sa svih strana svijeta povećava se broj gostiju, a mislim da smo i mi jednim dijelom zaslužni, jer smo u kanjonu napravili solidne, a nadam se da će ti uslovi biti sve bolji i bolji", kaže Željko Milutinović, Rafting kamp „Drina Tara“.
Rafteri su krenuli sa ledine, ali su iz godine u godinu unapređivali uslove i ponudu, vodeći posebno računa o bezbjednosti na čamcima, kojima upravljaju profesionalno obučeni skiperi. Izuzev vlasnika kampova, sezonskih radnika i kombi prevoznika, veliku korist od ove djelatnosti imaju i seoska domaćinstva. Nakon uzbduljivog spusta, dobro se ogladni, a fočanski rafting je prepoznatljiv po bogatoj gastro ponudi, koja se sastoji isključivo od domaćih namirnica.
"Mi zapošljavamo veliki broj ljudi, što direktno, što indirektno. Zatim, mi otkupljujemo namirnice u domaćinstvima uglavnom na velikim nadmorskim visinama, gdje je hrana dobra, prirodna. Sve se pravi na licu mjesta, na vatri i služi na stari način onako kao što su radile naše bake", rekao je Milutinivić.
U komšiluku, s druge strane Vučeva, je Nacionalni park Sutjeska. Blizinu parka rafteri su iskoristili da u ponudu uključe i obilaske planinskih masiva i jezera ovog bisera prirode.
"Na samom početku, mi smo radili samo rafting, ali pošto smo blizu Nacionalnog parka Sutjeska prosto smo naslonjeni na njih, a i oni na nas, mi smo u poziciji da jedni drugima šaljemo goste", kaže Milutinivić.
A u Nacionalniom parku se, zaista, ima šta vidjeti, od prašume Perućica sa vodopadom Skakavac, preko najvišeg vrha BiH Maglića sa Trnovačkim jezerom, do Zelengore sa svojih osam jezera. U Dolini heroja je spomen kompleks Bitke na Sutjesci i sportsko-rekreativni centar, pogodan za pripreme sportista.
"Protekla sezona je bila najuspješnija u posleratnom periodu, prihod ugostiteljstva je bio za oko 200 hiljada maraka veći, tako da je to pozitivno uticalo na ostalo poslovanje parka. Za ovu godinu već imamo rezervacije, čitava godina je popunjena, rezervacije su do 20. oktobra u toku, i sigurno da će iz godine u godinu biti sve uspješnije. Ono što je aktuelno, drugi sprat hotela Mladost se kompletno renovira i za kraj maja planiramo otvoriti muzej Bitke na Sutjesci", ističe Dejan Pavlović, direktor NP Sutjeska.
U opštinskoj Turističkoj Organizaciji ističu da je i nedavno održan i beogradski sajam potvrdio da ne jenjava interesovanje za Taru i Sutjesku, ali da to nisu jedine ljepote Foče. Uz rame su im i pješčane piramide.
"Izuzetan prirodni fenomen, nastao dugim nizom godina erozijom tla, usljed jakih sprega mrazeva, ljetnih vrućina i vjetrova. One su karakteristične po tome što ne nestaju, već rastu. Smatra se da su stare oko 200 godina", kaže Ljeposava Đajić, direktor Turističke organizacije.
Turizam je definitivno velika šansa za Foču, a najveća kočnica bržeg razvoja su loši putevi. Opština se trudi koliko može, uspjela je da uz pomoć Oružanih snaga BiH probije put kroz kanjon Tare, koji zahtijeva još ulaganja, ali bi tek izgradnjom novih saobraćajnica prema Šćepan Polju i Tjentištu, o čemu se sve više priča, prirodne ljepote Foče mogle na pravi način da se valorizuju.
