"U pitanju su milisekunde i milimetri. Kada bismo angažovali čovjeka da to uradi, mi kao ljudi nemamo tu preciznost od milisekunde, mi reagujemo u sekundi, i zapravo ja sam radila za tu kompaniju gdje smo mi koristili vještačku inteligenciju gdje mi zapravo koristimo ogromni skup kliničkih podataka i onda mi dajemo instrukcije računaru kada da isporuči te protonske čestice", rekla je Nikolina Tomić, master medicinske rabotike i neuronauke.

Na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu postala je diplomirani inženjer biomedicine sa prosječnom ocjenom 10. I tu je, pokazaće vrijeme, tek počela. 

"Ja sam planirala da pronađem neki master program da idem na master studije u inostranstvo. Onda sam aplicirala za program u Švajcarskoj. Imala sam sreće da sam dobila tu stipendiju gdje su oni u potpunosti istraživali moje studije gdje sam ja prihvatila tu ponudu", kaže Nikolina.

Podršku porodice da ostvari svoje snove oduvijek je imala. A njeni najmiliji priznaju – nije im uvijek baš najjasnije čime se Nikolina zapravo bavi. Sve im to djeluje poprilično apstraktno, ali su na nju i te kako ponosni. 

"Vjerujem da bi svi rekli kada čuju koliko je uspjeha do sada ostvarila da je bila klasični štreber da nije imala vremena ni za šta drugo osim za školu i učenje, ali to nije tako. Ona je uvijek bila jako radoznala i voljela je da istražuje i da se druži", rekla je Nataša Tomić, Nikolinina sestra.

Nikolina je krajem jula ova godine završila master studije medicinske robotike i neuronauke u Švajcarskoj na jednom od 50 najprestižnijih svjetskih univerziteta. Istraživačkim radom bavila se i u Americi. Ima tek 26 godina. Kaže, po znanje i radno iskustvo planira u svijet, a potom će se vratiti u Srpsku da primjeni svoje znanje.