"Ima posla uvijek, gužva je, ima posla. Je li težak ovo posao? Nije on težak, ali je zahtjevno sa ljudima raditi. Hoce ovo, hoće ono, ali meni je to lijepo raditi", priča Drago Dolić, vulkanizer iz Teslića.

Lijepo je i njegovom sinu. Kod oca je ispekao zanat. I na minus deset, i na plus 40, ovaj mladić, pod otvorenim nebom, po kiši, suncu i snijegu, uvijek radi isključivo u majici kratkih rukava. 

"Nije ti hladno? Ne. I uvijek u kratkom rukavu? Uvijek. I ljeti i zimi perem auta, gume skidam stavljam", kaže Budimir Dolić. 

I tako godinu za godinom. Ne samo da su u jednoj od najstarijih teslićkih radnji pekli zanat, nego su, prije svega, kažu, čuvali duh starog Teslića. Više neće moći. 

Drago kaže osim da stavi ključ u bravu i proda svojih 500 kvadrata u srcu Teslića, drugog izbora nema. 

Oko moje radnje su godinama gradilišta. Iz dana u dan, kao gljive poslije kiše, niču nove zgrade. Dobro je, kaže, da još i sunce vidi. 

"Puno mi je žao, ali moraću. Prave zgradu ovdje, prave zgradu ondje, zatvaraju me skroz", kaže Drago. 

I zbog toga će već do kraja ove godine ključ u bravu. Drago će se, kaže, teškog srca oprostiti sa svojom radnjom. Ovaj stari objekat, u kojem je decenijama prehranjivao porodicu, uskoro će biti sravnjen do temelja. Tako će i Drago u prijevremenu penziju.