Na crveno slovo u kalendaru Srpske pravoslavne crkve se ne radi, vrijeme se posvećuje Bogu. Ipak, u današnje vrijeme kada se teško stižu sve obaveze, poslovi koji se moraju uraditi često ne mogu čekati pogodan dan, nego se obavljaju kada se stigne.
Postoji dosta nedoumica kada je u pitanju pranje veša kada je crveno slovo. Razumljivo je bilo da govorimo o nekim prijašnjim vremenima kada se veš prao na rijekama i uključivao dosta fizičkog posla. Ipak, danas za nas sve obavi veš-mašina.
Gledanje na to je različito, uporedićemo dva stava. Gledanje vladike Grigorija i protojereja Aleksandra Sredojevića.
- Možda radi mašina, ali mi smo incijatori - objašnjava protojerej Aleksandar Sredojević, dodajući da je Bog uvijek prisutan.
Stoga, nije u pitanju puko odmaranje ruku, već i vrijeme posvećeno Bogu i molitvi.
- Ne treba raditi fizičke poslove. Na svetog proroka Jovana ili Nikolu, na primjer, ne treba fizički na zemlji djelati, nego za dušu. Pohoditi hramove, kapele, a takođe, posebno kada su postovi, ali i van postova, dobra djela činiti. Naročito za napuštene, zaboravljene i ugrožene. Poželjno je kada je crveno slovo da se ne uključuje veš-mašina, ne čisti stan, ne oru njive, ne siju. Taj dan treba posvetiti duši svojoj. Sedmi dan posvetiti Bogu svome. To je veoma važno i opominje nas na prolaznost, iz zemljaskog u nebeski svijet - napominje otac Sredojević.
Kuvanje i pranje sudova je dozvoljeno. Postoje neodložni poslovi, a bitni su i motivi čovjeka.
- Ne treba raditi uobičajene poslove u njivi. Ali, ako poljoprivrednici žanju da ne naiđe gradonosni oblak, mogu to da čine u Ime Božije. Kada se završi, odu u manastire, pa deo tog prihoda daju sirotinji, kao znak zahvalnosti Bogu i blagorodnosti. Postoji i razlika u radu: kriminalca koji pokrade poštenog čovjeka, uzme tašnu i novčanik i ljekara koji operiše nekog i na crveno slovo i spasi mu život. Važna je vrsta posla, da li se pomaže i dobro čini.
Vladika Grigorije je pričao nešto drugačije na ovu temu.
"Često dobijam pitanja da li se smiju obavljati kućni poslovi na crkvene praznike? Da li se smije uključiti veš-mašina, počistiti stan, opeglati odjeća? Odgovor glasi: da, smiju.
U većini slučajeva, uvjerenje da se ne smiju obavljati kućni poslovi na crveno slovo proizlazi iz sujeverja, a ne iz istinskog poštovanja prema svetitelju ili prazniku koji se tog dana proslavlja.
Ako je uistinu posredi poštovanje, onda bi ono trebalo prije svega da se iskazuje odlaskom na liturgiju, molitvom ili, recimo, izbjegavanjem ogovaranja i psovanja, a ne da se svede na puko uključivanje ili neuključivanje veš-mašine.
I ovdje je – kao i u slučaju pogrešnih uvjerenja o kojima sam ranije pisao i govorio – riječ o zamjeni teza i pomijeranju težišta sa suštine na formu.
Zaista vjerujem da Bog ne gleda na to ko je šta uključio, isključio ili pomakao. Njega mnogo više interesuje kako se odnosimo prema drugima – bližnjima i daljnima, interesuju ga naši osjećaji, namjera i volja", napisao je vladika u opisu objave koju je podijelio na svom Instagramu, a potom u video snimku dodatno potkrijepio primjerima.
"Zamislite samo da je neki praznik i mi kažemo: danas ne radimo ništa, ali idemo u restoran. Onda nas tamo poslužuju konobari, koji su isto kao mi, hrišćani i koji trče i rade, i mi mislimo da smo nešto bolji od njih. Međutim, nismo, jer oni su bolji od nas u tom trenutku jer nas služe", započeo je on, pa se prisjetio djetinjstva.
"Isto tako je zanimljivo moje sjećanje na djetinjstvo, kad su u mom selu ljudi odmarali od poljskih poslova. Tog dana praznika nisu išli u crkvu, nego su igrali karte i svađali se dok igraju karte."
Potom je zaključio primjerom iz Svete Gore i manastira u kome je živio.
"Na Svetoj Gori, koliko se sjećam, a i u manastiru u kom sam živio kod vladike Atanasija, mi bismo poslije službe, ako je liturgija, naravno, na praznik i na crveno slovo, ručali, a onda bismo radili. Išli smo na svoja poslušanja. Dakle, rad sam po sebi nikad ne može biti zlo. Međutim, nepoštovanje praznika i svetitelja kojeg tog dana praznujemo ogleda se u tome šta mi mislimo i kuda su upućene naše misli i naša djela, a ne na to da sjedimo i ništa ne radimo."
