Iz Instituta za zdravlje i bezbjednost hrane u Zenici saopšteno je da se prevenciji ove zoonoze treba posvetiti posebnu pažnju, budući da je smrtonosna jer je liječenje nemoguće.

Posljednji registrovani slučaj bio je 2014. godine, takođe, kod zaraženog psa, a u proteklom periodu uspješno su sprovođene mjere vakcinisanja životinja, navodi se u saopštenju.

Riječ je o jedno od najstarijih bolesti za koju se zna više od 4.000 godina, ali su ljudi ipak uspjeli razviti uspješne mjere prevencije koje uključuju edukaciju stanovništva, vakcinaciju pasa i mačaka, testiranje ulovljenih divljih životinja, te njihovo obavezno testiranje na prisustvo virusa bjesnila.

"Od bjesnila mogu oboljeti svi sisari. Lisice, vukovi, rakuni, tvorovi, lisice, slijepi miševi, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisari, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo. Životinja se zarazi virusom putem pljuvačke, najčešće tokom ujeda zaražene životinje", navode iz Instituta.

Kod ljudi bolest se javlja u dva različita oblika i napada nervni sistem, a prvi znaci bjesnila kod čovjeka javljaju se obično pošto su rane od ujeda već zarasle, a mogu se javiti već četrnaestog dana poslije ujeda, pa čak može proći i dva mjeseca ako je riječ o ranama na prstima noge.

Za to vrijeme rana zaraste, kao i svaka druga, a ponekad se oko ožiljka javljaju bolovi, mravci, peckanja, a sama rana je neosjetljiva.

"Osobe koje su su profesionalno ugrožene virusom bjesnila /veterinari i veterinarski tehničari, šumski radnici, lovci, lovočuvari, preparatori, laboratorijski i terenski radnici/ trebali da se unaprijed zaštite vakcinom protiv bjesnila", istakli su iz Instituta za zdravlje i bezbjednost hrane Zenica.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu od bjesnila umire 59.000 ljudi, od čega su 40 odsto djeca mlađa od 15 godina.