U nedjelju, 7. jula, praznuje se veliki praznik - Ivanjdan, dan posvećen rođenju Svetog Jovana Krstitelja.
Vijenci od ivanjskog cvijeća, pjesma djevojaka, kićenje kuće za zdravlje ukućana, samo su neki od običaja koji prate Ivanjdan ili ženski praznik kako se još zove u narodu.
Ivanjdan je u narodu poznat i kao “djevojački praznik“ zbog brojnih običaja i rituala koji su posvećeni ženskom rodu. Vjeruje se da ovaj dan toliko dugo traje, da se sunce čak tri puta zaustavi.
Inače, ovaj praznik je duboko utkan u srpsku tradiciju, pa se do dana današnjeg nisu izgubili određeni običaji, čak i u urbanim gradskim sredinama. Jedan od najučestalijih je pletenje (ili kupovina) vjenčića od poljskog bilja i cvijeća, kojim se potom kite kapije u ulazna vrata, i koji se čuvaju do narednog Ivanjdana. Vjeruje se da će cijeloj porodici donijeti sreću i napredak.
Vijencima od ivanjskog cvijeća pokazuje se da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke – sredine ljeta i da se time “ovenčala”, prenosi Žena Blic.
No, u zavisnosti od kraja do kraja tu je još čitav niz rituala…
Primjera radi, ponegdje je običaj i da se kroz vijence od upletene Jovanove trave na Ivanjdan provlače žene koje nemaju djecu, a žele ih. Onda se potom sve kupaju u rijeci kako bi voda odnijela urok ili bolest, a ako je žena imala nekoliko pobačaja, na dan Svetog Jovana posećuje osobe koje imaju ime Stana ili Stanka uzimaju strukove trave i prave svoj vijenac sa kojim se kupaju u rijeci.
U nekim dijelovima Srbije postoji vjerovanje i da djevojke koje nisu udate danas treba da u saksiji posade malo žita koje će pogledati 12. jula, na Petrovdan. Ukoliko su klice kao prstenovi, to znači da će se na jesen sigurno udati.
Takođe, rasprostranjeno je mišljenje da se na današnji dan može vidjeti lik budućeg bračnog partnera – suđenika. Naime, u posljednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik.
