Na Lazarevu subotu, praznuje se spomen na čudo koje je Hristos učinio podigavši iz mrtvih svog prijatelja Lazara iz Vitanije.
Lazareva subota ili Subota pravednog Lazara, u srpskom narodu poznata je još i kao Vrbica, jer je tada Isus ušao u Jerusalim, gdje su ga dočekala djeca.
Prema Jevanđelju po Jovanu, na vijest o Lazarevoj smrti, Isus je došao u Vitiniju gdje je njegov prijatelj već četiri dana bio sahranjen. Došao je do groba i zatražio da se skloni kamen. Pozvao je Lazara da izađe i ovaj je to učinio, uvijen u pogrebni pokrov.
Ovo čudo je bilo i neposredni uzrok presude na smrt raspećem, koje će ubrzo uslijediti. Lazar je živio još trideset godina nakon vaskrsenja kao episkop na Kipru, gdje ga je posjetila i Bogorodica.
Događaj Lazarevog vaskrsenja je, prema četiri Jevanđelja, uvod u novu vjeru, u Vaskrsenje. U hrišćanstvu taj praznik ima značenje pobjede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo, kao jemstvo za vaskrsenje svih vjernika.
Nakon Lazarevog vaskrsavanja, Isus je sutradan, na Cvijeti, svečano ušao u Jerusalim, a razdragani svijet svečano ga je dočekao, noseći u rukama palmine grančice. Pravoslavni vjernici kao uspomenu na taj događaj proslavljaju Vrbicu, koja za hrišćane predstavlja praznik dječije radosti, jer je Hristos, polazeći u Jerusalim rekao: "Pustite djecu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko".
U tom činu je i današnja simbolika vrbe, po kojoj i praznik nosi ime. Ona simbolizuje palmine grane kojima su hrišćani pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.
Običaji na Lazarevu subotu
Na ovaj dan bere se olistalo pruće vrbe, jer se vjeruje da se tako snaga zelenila prenosila na djecu i odrasle, budući da je vrba zbog bujnog rasta smatrana simbolom zdravlja i snage. Za Vrbicu je običaj da se oko struka nose grančice vrbe, a oko vrata zvončići, koji simbolizuju pozdrav Hristu.
Tokom Cvjetne nedjelje djevojke su za Cvijeti brale cvijeće. Za branje je svaka nosila posudu, jer se to cvijeće nije bralo u krilo. Ubrano cvijeće nisu unosile u kuću, već su ga ostavljale pod strehom. U posude s cvijećem stavljano je jaje, pa je nalivana voda, kojom se sutradan na Cvijeti, umivaju, da im lice bude tako belo i da miriše kao nabrano cvijeće.
U danima Cvjetne nedjelje bilo je uobičajeno da se narod kiti vrbom i koprivom. Vjeruje se da ove dvije biljke imaju veliku magičnu, zaštitnu i iscjeliteljsku moć.
