Odlučivši da osnuje firmu, preduzetnik (fizičko lice) ili pravno lice (preduzeće) suočavaju se sa nizom procedura koje je neophodno ispuniti da bi se pokrenuo posao, a to su, osim minimalnog osnivačkog kapitala, takođe i sastavljanje osnivačkog akta, sudska taksa, objava registracije u "Službenom glasniku", izrada pečata, ID broj, prijava u sistem PDV-a, otvaranje računa u banci...

Ispunjavanje svega traženog, prema riječima sagovornika "Nezavisnih novina", neuporedivo je lakše i jeftinije u Republici Srpskoj nego u FBiH, jer sva dokumentacija može biti dostavljena na jedan šalter.

Za osnivanje firme u Srpskoj fizička lica predaju dokumentaciju nadležnim odjeljenjima u svojoj lokalnoj zajednici. U Banjaluci, procedura je da prilikom osnivanja firme preduzetnik, osim minimalnog osnivačkog kapitala, uplaćuje taksu na rješenje o registraciji preduzetnika, koja podrazumijeva uplatu od 30 KM za registraciju, te 15 KM za rezervaciju poslovnog imena. Međutim, ukoliko se zahtjev o osnivanju podnosi elektronskim putem, iznos takse se umanjuje za 50 odsto, dok su ona fizička lica koja prvi put podnose zahtjev za registraciju samostalnog preduzetnika oslobođena plaćanja takse.

Kada je u pitanju registracija pravnog lica, odnosno kompanije, u tom slučaju prikupljena dokumentacija predaje se u Agenciju za posredničke, informatičke i finansijske usluge RS (APIF). Iz Agencije za "Nezavisne novine" pojašnjavaju da postoji opcija osnivanja jednočlanog društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) s minimalnim novčanim kapitalom od jedne KM.

"Tu je njima pojednostavljeno da im osnivački akt ne mora raditi notar. Što se tiče troškova koji imaju, to je 35 KM za registraciju APIF-u, u osnivačkom aktu ovjeravaju samo potpis, to je 30-40 KM i to zavisi od notara. Oslobođeni su sudske takse, ali plaćaju objavu u 'Službenom glasniku', koja je negdje oko 50 KM. Plus kopija lične karte, obrazac koji je 10-15 KM itd. Ali to neko najosnovnije osnivanje firme od strane domaćeg lica, sa svim troškovima, iznosi oko 250 KM", navode iz APIF-a, uz naglasak da bi iznos bio veći ukoliko bi notar ili advokat pisali osnivački akt, a tu zavisi i da li je osnivač firme stranac.

Ekonomista Zoran Pavlović ističe da je bitno što su procedure pojednostavljene.

"Treba minimalno jedna KM da bude uplaćena na neki transferni račun, drugo - morate imati sjedište gdje će biti firma registrovana i treće - morate imati definisane djelatnosti kojima ćete se baviti. Tu imaju naravno i prateća dokumenta u smislu ovjera, potpisa u opštini, a to sve skupa nije previše komplikovano. Ja sam registrovao firmu za jednu KM", kaže Pavlović za "Nezavisne novine".

U FBiH nije ovakva situacija. Za ispunjene svih navedenih uslova neophodno je mnogo više novca.

"Hiljadu KM je minimalan osnivački kapital. Daleko je složenije, jer nemamo jednošalterski sistem. Ipak, značajno olakšanje je da nije više potreban notar za osnivački akt, to može raditi svako. Ali ipak, to je najbolje da radi advokat, a njihove tarife su oko 600 KM. Jedan advokat to može završiti za 15-20 dana. Ukupni troškovi za osnivanje preduzeća na kraju izađu oko 1.600-1.700 KM", pojašnjava za "Nezavisne novine" ekonomista Ermin Cero.

Takođe, problem za preduzetnike je i dobijanje broja u UIO BiH, na koji se takođe čeka određeni period. Iz ove institucije pojašnjavaju da je to opravdano, jer svi oni koji dobrovoljno žele u sistem PDV-a, a koji nisu ispunili obaveznim prag oporezivog prometa od 50.000 KM, treba da dostave dokumentaciju kojom dokazuju da će u tekućoj godini to i učiniti.

"Iz razloga što smo analizom došli do podataka koji pokazuju da dosta obveznika nikad nije prešlo prag oporezivog prometa, iako su u postupku registracije dostavljali dokumentaciju kojom su potvrđivali da će preći taj prag, UIO sprovodi pojačane provjere prilikom dobrovoljne registracije u sistem PDV-a", poručuju za "Nezavisne" iz UIO BiH.

Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore RS, kaže da je veći problem od osnivanja - zatvaranje firme.

"Mnoga preduzeća dugo egzistiraju i gomilaju dugove, a da ne mogu doći u situaciju da budu likvidirana ili odu u stečaj. Iz tih razloga imamo da mnoge firme ne rade. Po mom mišljenju, i taj proces treba ubrzati, da se ne stvaraju dugovi prema radnicima i državi", naglasio je Ćorić.