"Ja sam počeo da ronim, da ga tražim pod vodom, ali od njega nije bilo ni traga ni glasa. Onda sam rekao sebi "moraš sad smoći snage, moraš da završiš kako treba", i odlučio sam se na metodu poskakivanja po vodi - poskakivao sam u nadi da ću udariti u nešto mekano. U jednom trenutku sam osjetio nešto mekano, zaronio sam, pokušao sam da ga uhvatim za ruku, međutim ni to nije uspijevalo. Onda sam odlučio da desnom nogom zagrabim ispod njegovih pluća i stomaka i potiskivanjem da ga pokušam podići. U jednom trenutku od siline udara njegovo tijelo je izašlo na površinu i ja sam ga stavio na desno rame", rekao je Nemanja Repajić, policijski službenik Policijske uprave Banjaluka.

Sa mosta u Trapistima Tešić i Kablar nisu dozvolili da se baci djevojka. Uspjeli su je odgovoriti od zamisli da sebi okonča život.

"Kada je ta osoba počela da govori svoje podatke - ko je, šta je, gdje živi, koji su to porodični problemi koji su je naveli da ona to uradi - mi smo uspjeli da joj priđemo dovoljno blizu, te da je kolega Kablar i ja uhvatimo za ruke i da uspostavimo kontakt. U tom trenutku, kako je bilo oko 16 časova, bila je velika koncentracija vozila u dvije trake, ona je u jednom trenutku i tad pokušala da se istrgne iz naših ruku, da se baci na kolovoz, ali smo je u toj namjeri spriječili", rekao je Dalibor Tešić, policijski službenik PU Banjaluka.

Da će postati policajci, znali su od malena. Neki su to zavoljeli kroz igru, a za neke je to porodična tradicija.

"Upravo ovo što se desilo te noći možda je jedan od najvećih motiva, da nekom pomogneš, spasiš život i, na neki način, utičeš na nečiju sudbinu u pozitivnom smislu", dodaje Repajić.

"Kao dijete igrao sam se i uvijek sam maštao da i ja jednog dana nosim uniformu, jer uniforma je ogledalo jedne države, svako treba to da poštuje", priča Tešić.

Oni su najbolji primjer za to. Istinski posvećeni svom poslu poručuju, njihova obaveza je pomagati drugima.