Da mnogi imaju kućne ljubimce znamo svi, ali vrlo su rijetki oni koji za kućnog ljubimca odaberu neku divlju životinju, a pogotovo vepra.
U selu Lipnik nadomak Gacka, jedna veoma zanimljiva i neobična priča. Slavko Milović stravstveni lovac, umjesto za lovinu, mladog vepra je izabrao za kućnog ljubimca. Za neobično prijateljstvo potrebno je vrijeme, trud i strpljenje. Sticanje povjerenja ključ je za pripitomljavanje ove životinje kaže Slavko.
Vepar ima i neobično ime Tito, zato što, kaže Slavko, njegov vepar od vlasnika zahtijeva disciplinu i poslušnost. Ističe da je uspijevao i ranije pripitomiti neke divlje životinje. Ljubav prema životinjama i seoskom imanju ima od malena i to nikada ne bi je mijenjao.
Tito je dobro njegovan i uhranjen, i vidi se da mu prija gostoprimstvo ovog Gačanina. Hrani ga raznovrsno, a na njegovom "meniju" je povrće, voće, mliječni proizvodi.
Slavko se uvjerio da su veprovi inteligentne životinje i nikada neće napadati ako se ne osjećaju ugroženo. Iako je strastveni lovac, tvrdi da nikada više ne bi mogao ubiti vepra, a čak razmišnja i od lova da odustane.
Sagovornik kaže ako vepra zov divljine privuče i ode u šumu neće imati ništa protiv. Siguran je u jedno: da će sam odabrati mjesto koje će mu biti dom.