Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Svetu Tatijanu, hrišćanku koja se smatra jednom od najhrabrijih svetica. Živjela je krajem 2. i početkom 3. vijeka, bila je đakonesa Državne crkve Rimskog carstva.
Otac joj je bio pobožni hrišćanin i Tatijanu je vaspitao u pobožnosti. Kada je odrasla nije htjela da se udaje, jer se unevesti u Hristu. Tadašnji car Aleksandar bio je neodlučan u vjeri. Njegove sluge pred njega su jedan dan izvele Tatijanu djevicu u Apolonov hram da se pokloni. Ona se pomolila Hristu i odmah se dogodio zemljotres, od koga ja pao idol i razbio se u komade a iz njega izletio i đavo i pobjegao. Srušio se i jedan dio hrama koji je ubio mnoge neznabožce.
Tatijanu su surovo mučili - šibali je, sjekli joj meso, strugali žiletom, oči joj izvadili kukicama i bacali je u tamnicu. Tamo je Bog slao anđele koji su joj liječili rane, tako da se Tatijana svako jutro javljala mučiteljima potpuno zdrava. Prema predanju, dok su je tukli mučitelji su trpjeli veliku bol jer je bila tvrda kao nakovanj, ali su po naredbi nastavili da je muče. Dok su je sjekli žiletima iz njenih rana nije potekla krv, već mlijeko i počeo je da se širi divan miris.
U jednom trenutku im se otvoriše oči i oko Tatijane su ugledali četiri anđela. Nakon toga osmorica njih počeli su da vjeruju u Hrista, zbog čega su i oni mučeni i ubijeni. Jednom su je bacili pred lava, međutim, životinja je počela da se umiljava i ništa joj nije uradila. Bacali su je u oganj, ali su je opet anđeli spasili, a sluge ostadoše mrtve. Na kraju, doveli su i njenog oca i posjekli oboje mačem. Upokojila je oko 225. godine i uvenčena je besmrtnim vijencem slave.
Molitva na današnji dan
Ovčica Tvoja Isuse, Tatijana, zove silnim glasom: "Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe". Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
