Petnaest godina vrti se vodenički točak na Janji u Priboju. Otkako je obnovio vodenicu svojih predaka koja je nastala za vrijeme Otomanskog carstva. Anđelko Delić kaže do danas nije stala. Melju se pšenica, kukuruz, ječam, heljda. Četvrta je generacija vodeničara. Posao nastavljaju sinovi. Raditi za sebe je blagodat, a od vodenice se može dobro živjeti kaže Anđelko.
Svako ko je bar jednom prošao putem Bijeljina–Tuzla, zastao je kod Anđelkove vodenice. Umjetnici, političari, muzičari, sportisti, glumci, stranci svih vjera česti su gosti.
O vodenicama, godinama kruže brojni mitovi. Izuzetak nije ni ova.
Za vodenice su vezane i brojne legende.
Vodenicu su opisali brojni pisci, ali na našem podneblju jedna od najslikovitijih je ekranizovana u filmu „Leptirica“, te je mnoge vukla znatiželja i pitanje smije li se spavati u vodenici?
U njoj sada u zavisnosti od posla, ponekad i u tri smjene, mirno spavaju ili on ili sinovi. U zimskim danima uz naloženu peć i zvuk vodeničkog točka, okupljaju se i do kasno u noć pričaju sa poznanicima ili kupcima, a upravo ovakav pristup poslu svrstao je ovu vodenicu u svojevrstan turistički brend Majevice.
