Dlijeto, turpija i komad drveta - tako Marko Vrhovac iz Paklenice kod Doboja, stvara umjetnost već više od trideset godina. Prvu ručno izrađenu plosku napravio je još u srednjoj školi sa motivima Petra Petrović Njegoša i Svetog Jovana.
- To sam napravio svom tetku Savi pokojnom, on mi je to rekao i da s jedne strane iscrtam Njegoša, a sa druge strane da napišem Krsna slava Sveti Jovan Krstitelj i on je iz ove ploske služio piće za slavu - kaže Marko Vrhovac.
U Doboju nije bilo srednje škole za stolara, pa se školovao za obradu metala. U toj struci zaradio je i penziju, ali u srce mu je, ipak, ostalo urezano drvo. Kaže da je talenat za obradu drveta u njegovoj porodici generacijama - time su se bavili i otac i djed. Simbolično, sedam decenija staru očevu kuću pretvorio je u radionicu
Spretnom stolaru i drvodjelji za rukom polazi da napravi sve što zamisli. Ljudi prepoznaju njegov rad i pravi po narudžbi. Kupaca, kaže, uvijek ima, ali naglašava da novac nije najvažniji. Najbitnija je, kaže, ljubav koju ostavlja u svakom komadu drveta.
- Moraš se čuvati, Bogu hvala još su mi zdravi prsti, malo je ko od stolara da nije oštećen, ali sve to moraš pažnjom i sa ljubavlju uraditi to drvo i polagano. Ne treba žuriti da zaradiš, nego polako - dodaje Vrhovac.
Vrhovac je danas jedini u selu koji se bavi tradicionalnom obradom drveta. Nekada je, kaže u Paklenici, bilo više od 30 majstora.
Mladi ne žele da budu zanatlije, rade na mjestima gdje je lakše doći do novca. Ipak, kad neko želi unikatan predmet prvoklasnog kvaliteta, potražiće zanatliju koji može sa svojih 10 prstiju da napravi magiju.
