Petrovdanska bitka vođena je 12. jula 1992. godine na području od prigradskog naselja Vila do Putnikovog brda, a tadašnji komandant bataljona Dobojske brigade Dimšo Živanović rekao je da su, u podne, jake muslimansko-hrvatske snage napale Doboj iz pet pravaca u pet talasa s ciljem da ga okruže i zauzmu. 

On je podsjetio da je Doboj branio jedan ojačani bataljon, dok su ga, prema raspoloživim podacima napale dvije neprijateljske brigade i dva odreda. 

"Nakon pregrupisavanja, branioci su stabilizovali linije odbrane oko 17.00 časova. Posljednji udarni talas neprijatelja dogodio se poslije ponoći kada su namjeravali da izvuku svoje poginule i ranjene", rekao je Živanović tokom obraćanja. 

Pripadnik tadašnje specijalne brigade policije Radenko Nikolić kaže da su među zaostalim poginulim neprijateljskim vojnicima bili i plaćenici iz drugih zemalja, koje su prepoznali po dokumentima i oznakama na uniformama, ali i pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane, te regularnih snaga hrvatskog Riječkog korpusa. 

Predsjednik Skupštine Boračke organizacije Doboja Pero Tubić rekao je da se grad Doboj 1992. godine branio od neprijatelja koji je po običaju izvršio napad tokom vjerskog praznika, a koji je počeo granatiranjem grada Doboja. 

Sveštenik Dragiša Simić ukazao je na neophodnost obilježavanja današnjeg datuma kao opomene budućim naraštajima, ali i da se ne zaborave oni koji su stradali u odbrani svojih ognjišta. 

Vijence na mjestu izgradnje spomen-obilježja u pomen na petrovdansku bitku položile su delegacije Boračke organizacije grada Doboj, udruženja "Veterani Republike Srpske", "Veterani - Peti odred Specijalne brigade Vojne policije", Organizacija porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila u Doboju, Udruženje djece poginulih boraca "Nasljeđe", Boračka organizacija opštine Stanari, Udruženje amputiraca, Ozrenski četnički pokret "Cvijetin Todić", predstavnici Gradske uprave Doboja, dobojske Policijske uprave i predstavnici gradskih odbora SP-a i PDP-a.