Čovjek se u životu često susreće sa nepravdom, pitajući se kako to da uvijek bolje prođu oni koji su loši, od onih dobrih ljudi.
Vladika Nikolaj Velimirović studiozno se bavio ovom temom i pitanjem zbog čega nepravednici napreduju u životu, dokle im sve ide tako dobro, iako to nisu zaslužili. Za sve one koji vjeruju da loše prolazi bolje od dobrog u životu, imao je važnu poruku koju je do detalja obrazložio i pogodio pravo u suštinu problematike.
"I šta im biva na kraju, njima i porodu njihovom? Jesi li se to pitao?
Neka se ne spotiču misli tvoje kad vidiš da se neko hvališe snagom, a zaboravlja Darodavca snage. Sjeti se kako je oholi i hvalisavi Golijat poginuo od praćke jednog dječka, Davida.
Neka se ne zbunjuje srce tvoje kad vidiš da se neko bogati nepravednim putem. Ješće i neće se nasititi; otimaće i neće mu biti dosta. Sjeti se bogatih Sodomljana, kako su u jednom času zasuti ognjem i pepelom sa svim bogatstvom svojim.
Ti si hrišćanin, a hrišćanin posmatra događaje na dugoj liniji, u cjelini, a ne djelimično. Napredak nepravednika hrišćanin ne cijeni kao neki svršen događaj, nego čeka da vidi šta će dalje doći. On zna da nepravednik ne napreduje ni svojom snagom ni svojom pameću, nego samo zato što mu Bog popušta da napreduje, e da bi se kad-tad sjetio Boga.
Jer je neiskazano milostiv Bog naš, i dopušta nepravednicima ono što oni žele, e da bi se kad-tad dosjetili da je to od Boga i zastidjeli se nepravde svoje, i popravili. Bogu su mili pokajnici: vrlo su Mu mili oni koji se skrušeno kaju za nepravedna djela svoja.
Nije Stvoritelj kao tvar, da uvijek odmah kazni čim neko krene krivim putem. On čeka da se zalutali sam vrati na pravi put. On gleda i ćuti. Čeka i ne docni. Čudan je u mudrosti, prečudan u milosti Svojoj. Zbog toga vidoviti Psalmist ushićeno govori Gospodu: Sudovi su tvoji bezdna velika. Ko će ispitati svu bezdnu Božijeg promisla?
Nerazumni se ljute što Bog ne upravlja svetom po njihovom razumu, a razumni se pašte neprestano da uđu u Božiji razum. Teško je ponekad i najrazumnijem razumjeti zašto jednom čovjeku biva ovako, a drugom onako: zašto mlad i željan života umire, dok star i željan smrti živi: zašto se pobožan muči, a bezbožan blaguje.
I najsvetije duše ponekad su se zbunjivale pred zagonetkom događaja.
U sveštenom predanju zapisan je ovakav slučaj: Umro neki grešan bogataš, čiji su gresi bili javni za svakoga, i njegov pogreb bio je svečan, sa episkopom i mnogim sveštenicima. Uskoro zatim napadne hijena na jednog isposnika u pustinji i rastrgne ga.
Monah neki, koji je gledao i onaj svečani sprovod grešnika i krvave ostatke pravednika, u zabuni svojoj zaplače se i uzvikne: "Gospode, kako je ovo i zašto? Kako da onaj grešnik ima i blag život i blagu smrt, a ovaj pravednik gorak život i gorku smrt?" Na to mu se javi angel Božiji, pa objasni: Onaj zli bogataš imao je u životu samo jedno dobro djelo, a ovaj isposnik imao je samo jedan teži grijeh.
Svečanim i počasnim sprovodom Svevišnji je htio isplatiti zlom bogatašu ono jedno dobro djelo, te da nema ništa više očekivati u onome svijetu; a groznom smrću isposnika htio je ovome izgladiti i onaj jedini grijeh, da bi mu dao punu nagradu na nebesima.
Zbog toga ti razmišljaj o sudovima Božijim i položi svu nadu u Stvoritelja svoga.
"Nemoj se žestiti gledajući nevaljale; nemoj zavidjeti onima koji čine bezakonje", tako piše pravedni car David, koga je dugo i mnogo mučilo ono što i tebe muči, dok mu Gospod nije otkrio kroz razum da razumije.
Isti on izgovara i ovo utešno iskustvo svoje: "Bejah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena niti djece njegove da prose hleb".
Čitaj često Psaltir, pa ćeš i razumjeti i utješiti se. Mir ti i blagoslov od Gospoda."
