Sarajevo više nije isti grad za Milku Kokot. Tamo je rođena, ali nikada se nije vratila na svoje ognjište. Ni 30 godina poslije, u Federalnom Sarajevu više ne vidi svoj dom. I dok se tamošnje vlasti kunu u multietničnost, za izbjegle Srbe povratak nikada nije bio opcija.
“To je moj rodni grad, odrasla sam dole imala sam lijepe uspomene. Ali 1992. godine došli su neki novi ljudi, neki novi zakoni. Oni su pokvarili sve to. Ubili su na kućnom pragu moga oca i brata samo zato što su bili Srbi. I još jedno, Sarajevo su tada dijelili kao civilna zaštita, dijelili su oružje svim Srbima koji su ostali da se bore zajedno kao Srbi, Hrvati i Muslimani da bude kao suverenitet BiH. A nakon toga su ih našli i ubili po kućama", kaže Milka Kokot.
Srbi koji su iz ratnog Sarajeva bježali glavom bez obzira, dobro znaju šta je prava istina. Sa sobom su nosili sve što su mogli, ali sjećanja najviše. Rane i dalje jednako bole jer ubijeni i prognani nikada nisu dočekali pravdu.
"Onog trenutka suživot u Sarajevu će biti moguć kada se procesuiraju ratni zločinci na Sarajevo, kada se ne budu veličali ratni zločinci Federacije BiH i kada porodice stradalih Srba dočekaju pravdu. Kada dočekaju da se njihovi tamničari i njhovi odgovorni za ubijanje njihovih najbližih osude", kaže Goran Timotija.
Neki podaci govore da je Sarajevo u ratu napustilo oko 150 hiljada Srba. Najviše je onih koji se nikada nisu vratili. Tamo, prema popisu iz 2013. godine živi oko desetak hiljada Srba.
Sarajevo, ako pitate porodice žrtava, ne mari za Srbe koji su nekada živjeli u tom gradu. Tome najbolje svjedoče table na kojima piše da su Srbi zločinci.
Mnogo je onih koji misle da će do dobrih odnosa teško doći. Sve dok Srbi u Sarajevu nailaze na razna imena ulica i tabli poput one na Vijećnici koja vrijeđa Srbe.
Sarajevske vlasti nisu imale sluha za brojne inicijative za uklanjanje sporne table na Vijećnici. Iz Republike Srpske godinama apeluju na tamošnju vlast, da dok god postoje slične table, od suživota neće biti ništa.
