U sjećanje na velike radničke proteste koji su se održali u Čikagu 1. maja 1886. godine taj datum se širom svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Zamah industrijalizacije u 19. vijeku obilježio je nemilosrdno iskorištavanje mase radnika od vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad i do 18 sati, iskorištavanje dječje radne snage i život na rubu egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtijevali dostojniji uslovi rada i života. Najveći radnički pokreti dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – Sjedinjenim Američkim državama.
Vrhunac se dogodio u Čikagu kada je na ulice izašlo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve koji su simbolično pretočeni u tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo demonstranata je bilo i uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
Tri godine kasnije na prvom kongresu Druge internacinale odlučeno je da će se svakog 1. Maja održavati protesti dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao Međunarodni dan opšte solidarnosti radništva.
Trebalo je proći nekoliko decenija dok su se radnici, prvestveno u demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za svoja prava sporazumjevajući se s poslodavcima uz posredovanje države. U totalitarnim režimima i nerazvijenim državama radnici su bili zaštićeni samo deklarativno, a u stvari su bili izrabljivani za boljitak države.
U BiH su prve demonstracije održane 1906. godine. Nakon Drugog svjetskog rata 1. maj počeo se slaviti u znak borbe za očuvanje svjetskog mira. Prvi maj u Srbiji obilježen je prvi put 1893. godine protestnim skupovima u Beogradu. U Hrvatskoj se praznik rada počeo obilježavati 1890. godine. Hrvatski radnici su istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice.
U regiji je vremenom postao običaj da se tog dana izlazi na Prvomajski uranak u prirodu.
Posljednjih godina, prvomajski protesti ponovo dobijaju vidove protestnih okupljanja nezadovoljnih radnika, čiji položaj, zbog ekonomske krize, postaje sve teži.
U Republici Srpskoj danas i sutra su neradni dani.
