Željka Mileusnić bila je prva žena na svakom svom radnom mjestu. Prva je žena i u Specijalnoj antiterorističkoj jedinici. Dio MUP-a je oko 20 godina, u SAJ-u sedam na mjestu pomoćnik komandanta za zakonitost u radu. Oko poziva se nije kaže nikad dvoumila, još od djetinjstva se vidjela u policijskoj unformi.

"Aktivno sam se bavila borilačkim sportovima, mislim da i tu stoji ta podloga, ta ljubav prema policijskom pozivu egzistrir od samog djetinjstva, danas mogu reći da ona predstavlja moju ličnu kartu i smatram da je sreća što razbijamo predrasude i stereotipe da žene nisu za policijske poslove i uopšte bezbjednosne“, kaže Željka Mileusnić, pomoćnik komandanta za zakonitost rada SAJ-a.

Predrasude i stereotime razbija godinama, iako ih i danas ima. Ali kako kaže, mnogo toga zavisi i od ličnog osjećaja. Činjenica je da žene koje obavljaju poslove u kojima su muškarci dominantniji susreću se da dodatnim teretom. Nije uvijek lako ali kaže da ona lično nije imala problema samo zbog toga što je žena. Željka kaže da je jednostavno odlučila da i kada se nađe u sličnoj situaciji sve okrene na šalu.

"Ja sam odredila da mi to ostane u sjećanju kao interesantne anegdote, a sa druge strane neosporno je da žene nose dodatni teret da moraju uložiti dodatni napor da bi se dokaza u policijskoj službi iz razloga što se podrazumijeva da su to muški poslovi i onako imamo kod nas tu stereotipnu generalizaciju kada žena odradi loše bilo koju vrstu posla pogotovo u policiji podrazumijeva se da su ove žene nesposobne za obilježavanje tog posla, s druge strane kada muškarac obavi loše neku vrstu posla tu negdje se imenuje taj muškarac dakle nema te generalizacije da su svi muškarci nesposobni", kaže Mileusnić.

Željka rame uz rame učestvuje u poslu sa svojim muškim kolegama. Samo neka od zaduženja jedinice su razbijanje organizovanih kriminalnih grupa, rješavanje talačke situacije, visokorizična hapšenja. 24 časa jedinica je u pripravnosti. U proteklih nekoliko godina SAJ je doživio veliku ekspanziju ali to je doprinijelo i većem obimu posla. I to je jedan više izazov za žene. Uskladii privatno i poslovno nije bilo ni malo lako.

"Ja sam uspijevala da to balansiram, budem u pripravnosti 24 časa kao i kolege, sigurno je da imate poteškoće da se organizujete sa porodicom meni je to lakše, obzirom da moj sin živi u Austriji ima 23 godine, ali u periodu kada je bio manji zaista je potreban trud da biste uspjeli da sve uskladite", kaže Mileusnić.

Diskriminaciju zbog toga što je žena na svojoj koži nije osjetila. Kolege su kaže i više nego korektne. Jedni drugima su podrška. Jednu od anegdota podijelila je i sa nama.

"Moje kolege uglavnom kad hoće da mi udijele kompliment kažu da sam prava muškarčina", kaže Mileusnić.

Jedna od rijetkih pripadnica jedinice Žandarmerije je i Dragana Škbić. Da postane policajac i nosi unifromu želja joj je bila od malena. Želja joj se i ostvarila pa je nakon što je prvo zaposlena u policijskoj stanici Lazarevo, kroz nekoliko godina postala dio tadašnje Jednice za podršku a danas Žandarmerije. Radni zadaci se kaže razlikuju od dana do dana.

"U jedinici Žandarmerije mi dobijamo svaki dan radni nalog, zadatke koje ćemo obavljati taj dan i neke akcije ako imamo dobijemo da se pripremimo uglavnom uanprijed ne znamo baš šta nas čeka“, kaže Dragana Škrbić, pripadnica jedinice Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.

Ono što je zanimljivo u svim jedinicima kao i na samom prijemnom za policijsku akademiju, ista pravila važe i za žene i muškarce. Moraju ispuniti istu normu. Ista je i oprema, tako je i Draganina teška oko 20-ak kilograma, obavezna je ne samo tokom određenih akcija nego i tokom obuke. Sve to za žene je kaže još veći izazov. Više se trude i daju sve od sebe da bi dokazale da one to mogu.

"Mi kao žene po prirodi nam je urođeno da smo tvrdoglavije upornije, i mi ne odustajemo, trudimo se da budemo bolje. Ja se smatram kao ravnopravni član ove jedinice sa svim kolegama smijem na crtu i to je to", kaže Škrbić.

Možda baš zbog ovog stava - Dragani niko nije stao na crtu. Pa tako nije imala problema sa predrasudama ili nipodaštavanjem samo zato što je žena u muškom svijetu. U šali kaže, pola posla obavljaju sa fantomkom na glavi pa se i ne prepoznaje uvijek ko je muško, a ko žensko u jedinici. 

"Ne, bar u mojoj karijeri nije bilo problema, što se tiče kolega uglavnom su sve pozitivnr kritike svi se iznenade kad vide ženu posebno unformu i od građana dobijemo fine kritike", kaže Škrbić.

Ipak priznaje teških trenutaka ima. Najteže je uskladiti privatni i poslovni život. Biti majka i biti pripadnik Žandarmerije veliki je izazov. Bilo je momenata kada je mislila da će u nekim situacijama odustati ali ipak dokazala je i sebi i drugima da odustajanja nema.

"Ja sam majka dvoje djece, veći je teret i teško pada odvajanje, pogotovo djeci od majke, otac je tu ali majka se ne može zamijeniti. Ali sa organizacijom i razumjevanjem supruga sve štima. Ja sam se vratila sa porodiljskog taman sam mjesec dana počela raditi, nisam se vratila u trening, višak kilograma mislila sam prvih dana da neću uspjeti ali ako ništa obuka je pokazala 10 kg manje", kaže Škrbić.

Pitali smo Draganu da li je teško biti suprug žene koja je u Žandarmeriji i kako se njen suprug nosi sa tim,posebno kada je se uzme u obzir da su ovoj jedinici u Banjaluci, samo dvije žene.  

"Tu treba dosta razumijevanja, poštovanja priče i on je iz ove branše on je u Oružanim snagama tako da razumije organizaciju i posao i to je to“, kaže Škrbić.

Puno radno vrijeme, zadatke i obaveze sa isključivo muškim kolegama dijeli i Danijela Božić. Policajac je u policijskoj stanici za intervencije u Policijskoj upravi Banjaluka. Koliko je njen posao nepredvidiv i koliko su ona i njene kolege uvijek spremni govori i činjenica da je i jedna intervencija prekinula i naše snimanje. Na zadatak smo se uputili sa Danijelom i njenim kolegama. Danijela kaže tako je gotovo uvijek, ne zna se šta  radni dan nosi. Ipak se nije nikad pokajala što se odlučila za ovaj poziv.

"Prije svega zato što policisjki posao predstavlja human posao,zatim ljubav prema uniformi ali i sama dinamika posla koji obavljamo na terenu je nešto što me privuklo da se opredijelim za ovu profesiju", kaže Danijela Božić, pripadnik Policijske stanice za intervencije PU Banjaluka.

Neprijatnih situacija tokom svog radnog staža nije imala. Podrška kolega je uvijek  tu. To što je žena u ovom poslu kaže ima i svojih prednosti. A i rad sa građanima do sad je bio na profesionalnom nivou.

"Svaka žena želi više da se dokaže jer postoji stereotip da žene ne mogu da odrade pojedine poslove, ali realno žene su u nekim trenucima na terenu temeljnije, administracija kada je u pitanju, mislim da su žene odgovornije, preciznije tako da nismo imali neprijatn situaciju u suštini radim sa njima sve poslove koji i oni obavljaju. Iznenađeni su kad vide ženu, ali nije bilo neprijatnih iskustava postupe po naređenjima i rad sa građanima je bez problema", kaže Božić.

Kada je riječ o privatnom životu neminovno je da se prepliće sa poslovnim. Posebno zbog nepredvidivosti koju Danijelin posao nosi sa sobom. Ipak reakcije su uvijek pozitivne kada nekome ko nije iz svijeta policije saopšti da je dio ekipe koja je zadužena za obezbeđenje javnih skupova, uspostavljanje narušenog javnog reda i mira, suzbijanje zloupotreba opojnih droga ali i hapšenje lica sa potjernice.

"Uglavnom su iznenađeni, ali ne kažem da im nije zanimljivo i šta i gdje radim, ali reakcije uvijek budu pozitivne", kaže Božić.

Junakinje naše priče, junakinje su i u svakodnevnom životu. Dokaz su da je ženama mjesto svuda i uvijek. Za sve one mlade djevojke koje se dvoume da li da zakorače u svijet za koji neki smatraju da nije za žene imaju poruku:

"Ja uvijek mladim djevojkama savjetujem da sav trud i energiju ulože u sebe i rezultat je neizostavan“, kaže Mileusić.

"Uz trud rad i volju podršku porodice i kolega sve se stigne", kaže Božić.

"Posao je posao ako ga radiš kako treba, nikakve predrasude se neće desiti ako si siguran da ti to možeš  i siguran si u sebe", kaže Škrbić.