U Silosu je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog zlostavljanja, prebijanja i torture. Bivši logoraši prisjetili su se danas strahota kroz koje su prošli. Mučeni su i glađu. Dok je umirao na rukama sapatnika, Petko Krstić je tražio samo jedno - hljeb.
"Bilo je momenata kad bi rado primio batine samo da se najedem. Ja sam se za svoju kilažu prepolovio. Izašao sam sa 48 kilograma kada sam izašao iz logora", rekao je Vinko Lale, bivši logoraš iz "Silosa".
"Živio sam na ovom prostoru svoje 23 godine života, pošto sam imao 23 godine kada sam uhapšen kao civil. Moram reći da mi je danas teško da pričam, sva moja rodbina, moj otac, pa i sestra proveli su neko vrijeme ovđe. Moj otac je ovđe proveo cijeli rat", rekao je Janko Samouković, bivši logoraš iz "Silosa".
Silos je sarajevski Aušvic, čulo se danas na godišnjicu zatvaranja logora.
"30 godina govorimo - Da, ovđe su bili najsvirepiji zločini. Ovdje je bilo mučenje djece, staraca, žena, čak trudnica koje su silovane upravo iza ovih zidova u logoru Silosu", rekao je Anđelko Nosović, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske.
Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je imao više od 85 godina. Desetine logoraša preminulo je u prvim godinama poslije rata od posljedica fizičke i psihičke tortura.
