Nije važno kako se ko zove i koje je vjere, važno je da, ako možemo, pomognemo jedni drugima - to je poruka koja stiže iz Teslića od župnika Ivana Ravlića. I nije ostalo samo na riječima. On je danas bio pravi primjer suživota i tolerancije. Sugrađanima, kojima je je to bilo neophodno, donirao je električna invalidska kolica. Saša, Emira i Lazo kažu - svaka čast ovom čovjeku koji nam je olakšao život.
“Moću se više kretati, imao sam teže pokrete, po kući samo”, kaže Saša Dolić.
“Da mogu malo izaći u grad, proći, jer ovako sam bila ograničena dvorište i kuća. Kad god poželite možete otići u trgovinu, do banke, popiti s prijateljima kafu”, kaže Emira Nunić.
“Značiće mnogo. Odlična su kolica. Zadovoljan sam”, kaže Lazo Stanković.
Župnik je kolica kupio vlastitim saredstvima. I to nije prvi put. Do sada ih je podijelio 17, osim u Tesliću, u Banjaluci, Derventi i Doboju. Nema nacionalnih već samo podjela na dobre i loše ljude, kaže Ravlić.
“Vidite ovdje Srbi, pravoslavci, Muslimani,njima najviše, nas i nema puno. Ali evo, meni je drago da pomognem, bez obzira na vjeru i naciju. Mi bi trebali nadići nacionalne odnose, a gledati na socijalne potrebe”, kaže Ivan Ravlić, župnik.
One kojima je pomoć potrebna župnik pronalazi na razne načine. Neki dođu lično ali se za većinu čuje sasvim slučajno. Dragiša Ristikić pomaže župniku u humanitarnom radu.
“Igrom slučaja čekajući autobus, sreo sam invalida, pričali pa smo i u Banjaluci dodijelili kolica. U Derventi su isto dodjeljena kolica isto igrom slučaja”, kaže Dragiša Ristikić.
Do sada je humani župnik mnogima pomogao. I nema odustajanja. Svoju misiju nastavlja.
