Nakon toga uslijedile su političke smjene, ali su isplivale i neke druge namjere pojedinaca.

Zamršene odnose u maloj opštini nije lako raspetljati. Grupa nezadovoljnih drvoprerađivača navodno je tražila više drvnih sortimenata. Više nisu mogli dobiti, jer kriterijumi za raspodjelu po ugovorima sa Šumama Srpske, kažu: Dobićete onoliko koliko prihodujete, izvozite i koliko radnika zapošljavate. Ako imate manje od pet zaposlenih nećete dobiti ništa. U tom su pojedini pronašli način kako da manipulišu, pa su navodno zapošljavali i otpuštali radnike samo kako bi ušli u sistem raspodjele trupaca. Uz to su tražili više, a kada to nisu dobili, borili su se nekim drugim sredstvima. 

“Dvadeset i prve je nastala ekspanzija potražnje poluproizvoda od drvorperađivača. Ekspanzija u potražnji iz razloga što je cijena istih enormno skočila na svjetskom tržištu odnosno na tržištu gdje oni posluju, odnosno prodaju te svoje proizvode. I naravno veća potražnja, veća finansijska zarada, pritisak na sirovinu, a mi na godišnjem nivou svoj etat trupaca raspodijelimo po kriterijumima. To kada kažemo raspodijelimo mislimo na JP u saradnji sa Ministarstvom gdje postoje određeni mehanizmi koji vrše raspodjelu na osnovu kriterijuma koji uzimaju u obzir ulazne parametre svakog drvoprerađivača. I taj se godišnji etat rasporedi na osnovu tih parametara koje svaki drvorperađivač ima godišnji ugovor o isporuci trupaca. Šumsko gazdinstvo 2022. je isporučilo ravnomjerno po ugovoru količine svim kupcima koji su imali uslove za realizaciju na osnovu ugovora. To su znali ako su pratili finansijski ugovor, ako su se odazivali na raspored za preuzimanje robe oni su realizovali ugovor. Oni koji to nisu mogli da prate, njima se te količine skidaju i preusmjeravaju na druge kupce jer gazdinstvo u toku godine mora da ispuni i treću fazu jer iz toga se uzimaju prihodi”, kaže v.d. direktora ŠG Gorica Jovo Dakić. 

Smjena direktora - jedino rješenje

Smjena direktora šumskog gazdinstva, činilo se kao jedino rješenje. To su tražili i od načelnika opštine. Od toga nije bilo ništa. 

“Prošle godine, 2022. negdje u prvom kvartalu poslovne godine su krenule turbulencije koje su doživjele neki svoj vrhunac tokom cijele godine. Prvo su krenule blokade, od određene grupe drvoprerađivača, kasnije Udruženja drvoprerađivača Vitorog. Te blokade su se sastojale u tome što su blokirali određene radne jedinice, naša radilišta, tj. Šumsko gazdinstvo Šuma Republike Srpske. Na način da su fizički kamionima blokirali put, za ometanje proizvodnje šumskog gazdinstva samim tim i povratak radnika poslije radnog vremena svojim kućama. Ometanje organizacije proizvodnje. Ometanje isporuke drvnih sortimenata kupcima, pa čak i ogrijevnog drveta lokalnom stanovništvu. To je trajalo nekoliko dana do momenta kada su nadležni organi PU Šipovo, shodno svojim nadležnostima postupili i sankcionisali i to je zaustavljeno”, kaže Dakić. 

“Desilo se to da je grupa ljudi koja se bavila politikom i bila politički angažovana u opštini Šipovo i koja ima te kapacitete za primarnu preradu htjela nasilnim putem, obzirom da je bila enormna zarada da se na kamionu trupaca zarađivalo po pet hiljada maraka, htjela sebi sve i odmah. U toj njihovoj nakani, brana im je bio direktor ŠG Gorice i ja kao načelnik”, priča Milan Kovač. 

Na pitanje zašto on kaže da je to zato što je on predsjednik OO SNSD i što se na njegov prijedlog imenuje direktor ŠG. 

“Radi se o javnom preduzeću koga postavljaju vladajuće partije, odnosno partije koje pobijede na izborima. Otuda umiješanost načenika i mene kao predsjednika OO SNSD u imenovanje ili predlaganje kandidata za direktora ŠG Gorice. Iz tih razloga sam ja bio meta. Ti ljudi koji su tražili da im se isporuči veća količina drvnih sortimenata nisu prema meni išli sa zahtjevom da im se omogući kod javnog preduzeća i lokalnog direktora veća količina trupaca nego su htjeli da naprasno smijene rukovodstvo ŠG Gorica kako bi oni preuzeli. Ta neformalna grupa, kako su oni sebe krstili Udruženje drvoprerađivača, preuzeli su ŠG da arče ŠG i raspodjeljuju sirovinu onako kako oni hoće”, kaže Kovač. 

"Plavšić poveo ekipu da ruši sistem"

Glas protiv načelnika koji je ujedno i vlasnik strateških firmi koje se bave drvopreradom, digao je predsjednik skupštine opštine. I on se bavi drvopreradom.

“U Šipovu se desilo da vođa ekipe koja ruši sistem je predsjendik Skupštine opštine, Milan Plavšić. I nije to beznačajna stvar biti predsjendik skupštine i povesti ekipu da se ruši sistem. Ja sam ga smijenio, odnosno, odbornici na moj prijedlog su ga smijenili potpuno legalno. Ekipa koju je on okupio oko sebe u tom momentu je poznata ne samo nama građanima Šipova. Većina njih su dobri ljudi koji su se tamo udružili, ali imaju dva ili tri lika za koje svi znamo ovdje, i djeca znaju da oni kradu. I kako oni idu u šumu po trupce. Kada smo se skupili i kada smo dogovorili na tom sastanku zajedno sa rukovodstvom Gorice, na jednom od sastanaka, kada smo utvrđivali dinamiku isporuke trupaca na šta su se oni žalili, a žalili su se i na rukovodstvo, blateći rukovodstvo kako krade, ja ih pitam ko daje pare? Niko neće da se javi. Ali su bila paušalna pljuvanja. Stahota”, priča Kovač.

Da li je sve to tačno, pitali smo i vlasnika drvoprerađivačke firme Milana Plavišića. Uvidom u zvanične dokumente, mijenjao je broj radnika. Nekada tri, nekada pet. Posjeduje dvije firme. Zadovoljan je poslovanjem. 

Plavšić kaže kako je problem to što se nije moglo dobiti ono što je raspoređeno.

“Nisam samo ja, ja sam mali proizvođač. Ja od Šuma Srpske nisam dobio svega četiri-pet kubika, ja govorim generalno. Nas je u udruženju dosta drvoprerađivača, svi su veći od mene. Ja sam tu najmanji drvoprerađivač, i najkasnije sam počeo da se bavim drvopreradom”, kaže Plavšić.  

Na pitanje da li je bilo nekih malverzacija sa brojem radnika kako bi dobili te trupce on kaže da je svoje radnike objelodanio i poslao Zavodu i Šumama Srpske. Plavšić dodaje da ima dvije firme dok na pitanje kako one posluju odgovara: “Jedna je bratova, jedna je moja”.

“Ovo su bile perfektne dvije godine u drvopreradi. Kako smo mi taj boljitak osjetili drvorperađivači tako su trebale osjetiti i lokalne zajednice gdje se ta šuma siječe, a naročito preduzeće iz kojeg se siječe”, kaže Plavšić. 

“Prijavljivali su firme koje nemaju pet zaposlenih. Evo Plavšić je prijavio LDM firmu, prošle godine na nju je dobio, ima dvije firme, na jednoj pilani. To je nemoguće. Ima jednu pilanu, ima dvije firme registrovane na koje je dobio trupce. Da bi se naknadno ove godine ustanovilo da nema adekvatan broj zaposlenih i da mu je LDM služila za pranje para. Na firmu koja ima dva zaposlena promet milion i nešto maraka. Prikažete dohodak 56 hiljada maraka. Ja imam 250 zaposlenih pa nemam ostatak 56 hiljada maraka”, kaže Kovač. 

Marijanac ne želi pred kamere

Najveću podršku Plavišiću daje vlasnik još jedne drvoprerađivačke firme. Radi se o Zoranu Marijancu. Pred našu kameru nije želio. 

Marijanac kaže da je dobio trupaca onoliko koliko je trebalo.

“Jesam, ali vidite, nisam ih dobio jer ja radim polufinale. I ja sam dobio, ove godine sam prošao kao i strateško preduzeće i to možete provjeriti -  Zoka trade, provjerite samo. Volio bih da ostane tajna da ne bude da ja nešto… Uvjerenje o strateškom preduzeću sam dobio sa zakšenjenjem tri-četiri dana ove godine, i sada opet neće da ga prihvate dole. Što je nevjerovatno”, kaže on. 

Marijanca smo pitali koliko su trebali dobiti trupaca, a koliko su dobili na kraju prošle godine.

“Pa vidite, nije isto koliko ste dobili nego šta ste dobili. Ja sam prošle godine kupio rezane građe, od glamočkih prerađivača, da bih napravio taj element. Zato što ja imam polufinale, za strateško preduzeće vam je dovoljno da imate 40 odsto izvoza tog poluproizvoda. Ja sam imao i 60 odsto, govorim vam finansijski, ali od ovog što ja dobijem iz šumarije svoje, ja ne mogu napraviti ništa”, kaže Marijanac. 

Udružena grupa drvoprerađivača, navodno je imala podršku pomoćnika ministra za šumarstvo. Rukovodstvo opštine tvrdi da je Goran Zubić znao sve u vezi sa malverzacijama sa radnicima, i da je nezvanično pružao podršku pobunjenicima. 

“Što se tiče podrške od zamjenika ministra Zubića. Te informacije, kako bih vam objasnio, dolaze, odskora dolaze. Kako se to dešavalo, navodno u nekom periodu od jeseni prošle godine pa na ovamo, da su tu bile neke stvari u saradnji, u podršci, u kanalisanju njihovih zahtjeva i slično. A sada da li je to tačno ja ne mogu da kažem sada da li je to tako bilo ali jednsotavno informacije dolaze”, kaže Jovo Dakić. 

“Ja sam za tu pobunu u Šipovu saznao preko JP Šumarstva. Oni su nama dojavili da tamo postoje određeni problemi a nakon toga iz medija. Poslije toga perioda to udruženje zajedno sa još tri udruženja, Mrkonjića, Ribnika i Drinića su se obratili ministarstvu za sastanak u smislu prevazilaženja problema. Tadašnji ministar je organizovao taj sastanak i razgovarali smo o tim problemima. Sva korespodencija koju ja imam sa udruženjem ili bilo kojim udruženjem kada govorimo o drvoprerađivačkoj industriji je na profesionalnom, službenom nivou sa aspekta službene korespodencije ministarstva”, kaže Zubić. 

Da li su veze pomoćnika ministra i pojednaca iz Šipova isključivo poslovne?

Marijanac kaže da Zubića poznaje bar 30 godina, da su rasli zajedno.

“Zna pričali smo, bio je i on na sastanku, sve je upoznat, zna i da se tjeraju ti trupci da se ne prodaju u opštini Šipovo, i da idu gdje idu sve smo mi dokumentovali”, kaže on. 

“Ja te ljude poznajem bolje ili manje kao većinu drvoprerađivača u Republici Srpskoj. Ja ovaj posao radim već deset godina i u tim korespodencijama, odnosno službenim sastancima, kontaktima, čak sam upoznao manje-više većinu drvoprerađivača, njih je 350. Nikakv izuzetak nije sa tim drvoprerađivačima iz Šipova”, kaže Zubić.

Protiv direktora ŠG Gorice podnesena prijava

Epilog sukoba mogao bi da bude pred nadležnim sudom. Protiv direktora ŠG Gorica podnesena je krivična prijava. 

“Krivična prijava je podnesena 2022. godine. Još neki od mojih nadređenih su navedeni u krivičnoj prijavi i neki od mojih saradnika. Krivična prijava je transparento objavljena i na nekim portalima. Što se tiče te prijave, mi stojimo na raspolaganju nadležnim institucijama i istražnim organima postupamo po njihovim nalozima po dopisima. To nije sporno. Mislim da sve što je napisano je jedan atak da se omalovaže ljudi koji rade i stvaraju i koji žive ovdje u Šipovu”, kaže Jovo Dakić, v.d. direktora ŠG Gorica. 

“Bili smo možda četiri sata kod njih u zgradi Vlade. Bio je Zubić i direktor Šuma Slaven Laketić, kad smo pričali, bili smo predstavnici udruženja i ovaj pravnik što je sa nama bio. I to je bila skroz dobra priča. I rečeno je da će ministar doći i sjesti sa nama. Mi smo slali dopise, popratne dokumente da vidimo je li to stiglo. Prozovemo preko naših dolje. Oni to sve zaprime ali niko nije našao vremena da sa nama sjedne. I onda počinje na nas hajka, kako mi rušimo vlast i državu”, kaže Marijanac.

On dodaje da posluje uspješno.

“Možete provjeriti sve godine. Nijednu godinu nijednu nisam nazadovao. I te godine kada je došlo do te famozne blokade kad smo blokirali preduzeće. Moje preduzeće je možda imalo i najveći avans koliko su imali svi. Nisam ja to uradio namijerno da bih ja znao to, nego eto dolazi proljeće pa eto volim pare dati u šumariju od koje živim. Ne mogu ja mrziti nešto šumariju sa kojom sarađujem sve ove godine. Nikada nisam otišao u neku drugu šumariju da uzmem trupac. Međutim šta god da smo probali sve je išlo na politiku. Politika i politika”, kaže on.

Sa problemima upoznati u Udruženju drvorerađivača Privredne komore Srpske

Sa problemima u Šipovu upoznati su u Udruženju drvorerađivača Privredne komore Republike Srpske. U lične sukobe ne žele da ulaze, ali poručuju da su kriterijumi jasni. U svakom slučaju, prednost imaju strateške firme koje najviše doprinose razvoju lokalne zajednice, pa i cijele Republike Srpske. 

“Cilj ove odluke je bio da se na transparentan način raspoložive količine drvnih sortimenata rasporede svim drvorperađivačima koji su u skladu sa zakonom registrovani u Republici Srpskoj. Poznato je da je plan sječe ili proizvodnje šumskih drvnih sortimenata nedostatan za potrebe svih drvoprerađivača u Republici Srpskoj i upravo zbog toga je bilo nužno da se utvrde pravila da ona na neki način učine tu raspodjelu objektivnom i pravičnijom i mislim da većina drvoprerađivača je sa tom odlukom zadovoljna”, kaže Lazo Šinik, sekretar udruženja drvoprerađivača.

“Oni koji imaju veće mogućnosti da resursnu osnovu pretvore u najveću dodatu vrijednost imaju određenu prednost. Tu postoje neki parametri koji se vežu za ukupan prihod, za izvoz, za broj radnika i za to odakle potiče privredni subjekt. Da li sa razvijene, nerazvijene, izrazito nerazvijene opštine itd. To su neki osnovni parametri koji diktiraju na koji način se oni kao kupci kotiraju. I misli kad se upotpunosti primijeni ta odluka kada nema odstupanja onda treba da budu zadovoljni svi”, dodaje Šinik. 

Zadovoljni ipak nisu drvoprerađivači u Šipovu. Iako od prerade drveta pristojno zarađuju, to im nije dovoljno. Šume Šipova, čini se, kriju mnoge tajne. Pa i onu, koja je od dvije strane priče istinita.