Dejan Jakovljević iz sela Selište kraj Velike Drenove, na levoj obali Zapadne Morave, između Trstenika i Kruševca, koji se prije desetak godina opredijelilo i za uzgajanje egzotičnih biljaka među kojima, neuobičajeno za naše podneblje, posebno mjesto zauzimaju - pistaći.
Nevjerovatna popularnost dubai čokolade svuda u svijetu izazvala je nestašice i podstakla rast cijena njenog glavnog sastojka - pistaća.
Tona ovih grickalica košta više od 7.500 dolara, ali kako su njihove rezerve iscrpljene ne očekuje da se će se poskupljenje uskoro zaustaviti. Mnogi svjetski proizvođači unosnijih orašastih plodova poput badema, odlučuju da pređu na pistaće jer je zarada sve bolja, a uzgajanje ne zahtjeva neke posebne uslove.
Na Dejanovom gazdinstvu sa rasadničarskom djelatnošću, prema riječima domaćina, za narednu godinu pripremiće se oko 5.000 sadnica pistaća, dok je iz ove preteklo manje od 200 koje su takođe prodate i čekaju preuzimanje kupaca.
"Interesovanje za pistaće raste, nije to neki veliki "bum" jer su ljudi skeptični kao i uvijek kada je u pitanju nešto novo na tržištu. Uglavnom su zainteresovani uzgajivači oraha, lešnika ili voća koji žele da prošire proizvodnju. Za početak se uzimaju manje količine sadnica, 10 do 15 komada, da se proba i vidi da li će rod da uspje, niko to u startu ne želi da sadi na dva-tri hektara. To je i normalno jer su pistaći skupa voćka. Samo sadnica po komadu košta 10 evra. Plod po kilogramu košta 15 evra, a kod nas se uvozi druga klasa, dok prva ide u zemlje Zapadne Еvrope", kaže vlasnik Dejan Jakovljević.
Prema njegovim riječima, pistaćima nikako ne odgovara močvarno već drenažno, propusno zemljište, od 5 do 7,5 ph kiselosti gdje nema humusa. U stanju su da izdrže velike temperaturne oscilacije do 40 stepeni u jednom danu, kakve su i u njihovoj postojbini Iranu. Zasad nije težak za održavanje jer su otporni na bolesti, a insekti i štetočine ih ne napadaju. Sade se muške i ženske sadnice u razmjeri 1:10, s tim što muške ne rađaju, odnosno njihov plod nije jestiv, pa samim tim ni rentabilan.
"Na početku sam isprobao nekih šest sorti, od američkih do sicilijanskih, da bih se potpuno orijentisao na kerman, iransku, izvornu sortu, koja se pokazala kao najotpornija na bolesti zbog čega je sa 80 odsto i najzastupljenija u svijetu. Dobra je i grčka sorta aegina, ali je slabije otporna na mrazeve. Pistaći mogu da se sade tokom cijele godine, i u pola vegetacije, a dvogodišnjoj sadnici treba tri godine da počne da rađa. Velika prednost u odnosu na drugo koštunjavo voće je i što plod može da stoji i do dvije godine i da mu ništa ne fali", pojašnjava Jakovljević.
Pistaći kod nas, kako kaže, još nisu prepoznati kao voćna sorta, kao što nije ni jestivi kesten, tako da proizvođači i dalje čekaju odgovor Ministarstva poljoprivrede na zahtev upućene još pre tri godine.
"A, bez tog sertifikata ne može da se konkuriše ni za razne subvencije resornog Ministarstva, tako da bi to trebalo što pre da se riješi", dodaje Dejan Jakovljević.
"I dok čekamo sertifikat, a pošto ne volim da sjedim skrštenih ruku, trenutno sam u fazi razvoja pekan oraha. Zasad ispitujem da vidim da li to hoće da rodi kod nas, istražujem sorte, pa ćemo da vidimo, možda i to preraste u neki naredni projekat."
"Rasadničarskom djelatnošću porodično se bavimo oko sto godina, a sve je započeo moj djeda sa loznim kalemom. Uz ukrasne i egzotične sadnice i sisteme za navodnjavanje, imamo i jabuke, šljive, trešnje, ali tu, čini mi se, nema perspektive jer nema radne snage", ističe Jakovljević.
"Svi bi kao da rade, ali od 11 do 17 sati i za dnevnicu 5.000 dinara!? A, ovdje nema sutra, nego mora odmah, ako trešnjin plod, na primjer, ne ubereš i ne transportuješ na vrijeme, priča je u startu završena."
Dubai čokolada je prije nekoliko godina bila skromna poslastica, ali je doživjela bum na društvenim mrežama gdje su dijeljeni i recepti za pravljenje ove poslastice. To je drastično podiglo cijene ove čokolade za koju treba izdvojiti više od 10 evra za sto grama. Bez obzira na cijenu, potražnja je znatno skočila, pa su neki trgovci i ograničili prodaju.
Proizvođači čokolade su počeli da kupuju sve pistaće do kojih su mogli da dođu. Iran, koji je drugi najveći svjetski proizvođač pistaća, odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država, izvezao je 40 odsto više ovih plodova u Ujedinjene Arapske Еmirate u prethodnih šest mjeseci, nego u punih godinu dana prije toga. Jednostavno, nema dovoljno pistaća da se proizvede Dubai čokolada u količinama koje tržište zahtjeva.
(Mondo)
