Bankama u Bosni i Hercegovini treba uvesti porez na ekstraprofit kako je to urađeno ranijih godina u Mađarskoj i još nekim zemljama Еvropske unije, prijedlog je nekolicine domaćih ekonomista.
Pošto iz godine u godinu banke bilježe enormne zarade, ovim potezom država bi ih destimulisala u namjeri da baš toliko zarađuju, odnosno natjerala da smanje kamate, naknade i provizije ili bi, ako se to slučajno ne bi desilo, od novog poreza bar napunila budžetska kasa.
Banke u BiH su samo u prvoj polovini ove godine ostvarile dobit od 463 miliona KM, što je čak za 100 miliona više nego u istom periodu prošle godine.
"Njihova dobit je astronomska, a sve veći je broj slučajeva, pošto su banke u stranom vlasništvu, da tu dobit iznose iz BiH. Dakle, država je odavno trebala da ove rekordne profitne stope koje su iznad normalnih, dodatno oporezuje i da onda taj novac iskoristi za neke društveno korisne svrhe, odnosno da napravi pritisak na banke da smanje cijene svojih usluga koje se konstantno povećavaju, a već odavno su previsoke“, kaže za "BL portal" ekonomski stručnjak Igor Gavran.
On napominje da stanje u kojem neko ostvaruje abnormalan profit na štetu drugih, odnosno na štetu građana, ukazuje na jasan poremećaj na tržištu. Ima i onih koji zagovaraju blaži pristup prema bankama. Еkonomista Saša Stevanović predlaže da se banke uvjere da same u većoj mjeri pokažu svoju društvenu odgovornost.
"Država je svojim mjerama napravila ambijent u kojem je profit banaka veći. Mislim da je pogrešno u ovom momentu da država uvodi poreze, ali svakako da treba apelovati na banke da podrži programe usmjerene prema stanovništvu. Banke su profitno orijentisane, ali to ne isključuje da banke ne mogu da naprave vrtić, školu, da vrate nešto društvu zbog toga što imaju veći profit", kaže Stevanović.
Trenutno država od sve veće dobiti banaka nema mnogo vajde, naglašavaju i drugi ekonomisti, jer banke sa stranim vlasnicima, poput NLB Banke, Unikredit ili Adiko banke, dobit šalju u svoje matične centrale.
"Strane banke su došle kod nas i za taj posao su donijele inicijalni kapital. Kako smo mi narod koji štedi novac, banke su prepoznale tu situaciju i praktično transferišu novac u inostranstvo, jer smo im dozvolili da naplaćuju nešto što nije nikakav rizik. Sav višak koji su banke zaradile poslale su u svoje matične centrale, jer nemaju interesa za plasman na domaćem tržištu“, objašnjava za "BL portal" ekonomista Zoran Pavlović.
I konkretni podaci za prošlu godinu pokazuju da milioni dobiti odlaze u inostranstvo. NLB Banka Banjaluka, kao jedna od banaka u stranom vlasništvu, druga je po ostvarenoj dobiti u ovoj godini, sa zaradom od 37,71 milion KM u prvih šest mjeseci, u odnosu na 29,63 miliona maraka za isti period lani.
Od prošlogodišnje ukupne dobiti oko 15 miliona otišlo je van zemlje njihovim vlasnicima. U slučaju Unikredit banke Banjaluka, još jedne strane banke, kompletna neto dobit od 22,7 miliona KM iz prošle godine raspoređena je u dividendu koja je isplaćena akcionarima.
"Birokratsko ograničavanje kamatnih stopa bi izazvalo otpor banaka, ali uvođenjem poreza na profit banke bi shvatile da prevelike zarade znače i preveliko davanje državi, pa bi smanjile zarade i troškove i na taj način se prilagodile potrebama tržišta“, smatra Pavlović.
U trenutnoj situaciji, dok profiti rastu, a inostrani vlasnici zadovoljno trljaju ruke, oni koji upravljaju bankama kod nas za velike profite su posebno dobro nagrađeni od vlasnika. Konkretno, što je veća dobit, veće su i nagrade koje posebno dobijaju. U zvaničnim odlukama koje su banke dužne da dostave Banjalučkoj berzi, sakriveni su baš podaci o zaradama, naknadama i drugim primanjima prvih ljudi banaka.
Tako su recimo u odlukama Unikredit i NLB banke zatamnjeni podaci o bruto iznosima za te potrebe. Isti slučaj je, recimo, i kod Adiko banke, s tim što oni članove Uprave i direktore banke nagrađuju po procentualno definisanom Okviru za stimulaciju povećanog radnog učinka.
U svakom slučaju, u postojećoj situaciji sve je podređeno što većem profitu banaka, a da ne postoji mehanizam koji bi realno izvagao moraju li usluge i bankarski rizici baš toliko da koštaju građane i privredu.
