Vojo Vukašinović iz sela Sopotnica, kod Prijepolja, već 14 godina uspješno uzgaja pastrmke u ribnjaku smještenom blizu izvora rijeke Sopotnice.
Ovaj nekadašnji tekstilac, kojem je posao s pastrmkom bio ostvarenje dječačkog sna, danas ima ribnjak s deset bazena, a osim proizvodnje ribe, bavi se i seoskim turizmom te iznajmljuje apartmane.
Ali, srce njegovog posla i dalje je uzgoj pastrmke, ribe koja zahtijeva izuzetno specifične uslove i neprestanu brigu, piše "Еspreso".
Pastrmka, kaže Vukašinović, zahtijeva čistu i svježu vodu, bogatu kiseonikom i na odgovarajućoj temperaturi. Upravo zbog blizine izvora rijeke Sopotnice, voda u njegovim bazenima gotovo je idealna za uzgoj ove vrste ribe.
Temperatura vode se kreće od pet do 14 stepeni, što omogućava stabilne uslove za rast ribe tokom cijele godine. Iako održavanje bazena i osiguravanje potrebnih uslova može zvučati jednostavno, Vukašinović objašnjava da ribnjaci zahtijevaju neprekidnu pažnju, posebno u osjetljivim fazama mriješćenja.
Kontrolisani uslovi
"Pastrmka je gospođa”, ističe Vukašinović, naglašavajući kako je riječ o ribi koja je izuzetno osjetljiva na kvalitet vode, kiseonik i temperaturu.
Kada dođe jesen, kaže, lišće koje pada može začepiti dovod vode, što može biti katastrofalno za ribe, pa Vukašinović često noći kraj ribnjaka kako bi spriječio takve probleme.
Uslovi za uzgoj pastrmke moraju biti precizno kontrolisani jer je ova riba vrlo zahtjevna – previše toplote može poremetiti njen metabolizam, dok na temperaturama nižim od šest stepeni prestaje hranjenje.
Put od jajeta do ribe spremne za konzumaciju traje između devet i dvanaest mjeseci. Pastrmka težine između 250 i 350 grama prodaje se svježa, dok se veći primjerci filetiraju i suše. Vukašinović povremeno zapošljava radnike koji mu pomažu u čišćenju ribe i održavanju bazena, ali naglašava kako je za ovaj posao potrebna obuka jer "ne može to baš svako".
Uprkos zahtjevima posla, Vojo se ne žali. Iako uzgoj ribe ne donosi bogatstvo, omogućava mu stabilan prihod, često veći nego što je u mogućnosti potrošiti. No, posao je iscrpljujući – nije bio na godišnjem odmoru već deset godina.
"Možda ove godine odem na dva-tri dana, kaže s osmijehom, nadajući se da će neko od prijatelja preuzeti brigu o ribnjaku za to kratko vrijeme", kaže on.
Jedan od najvećih izazova s kojima se suočava nije priroda, već infrastruktura. Lokalni put kojim transportuje ribu i prima goste nije u najboljem stanju, što otežava razvoj njegovog drugog biznisa – seoskog turizma. Ipak, Vojo je optimističan i nastavlja da radi na unapređenju svojih apartmana te planira izgraditi malo jezero kako bi gostima pružio potpuni doživljaj boravka na selu.
"Planova uvijek ima", zaključuje Vukašinović, dodajući da, iako uzgoj ribe možda nije najprofitabilniji posao, donosi dovoljno da zadovolji životne potrebe.
"Ne možeš se obogatiti, ali možeš imati dovoljno para. A kada radiš, nemaš vremena ni da ih potrošiš", sa smješkom završava ovaj strastveni uzgajivač pastrmke iz Sopotnice.
