Ljubomir sad živi u dvorcu, a sa suprugom je krenuo od samo jedne krave. Sinove nije morao da tera u štalu, sami su hteli pa je to već poodavno i ozbiljan porodičnibiznis.
Sve je počelo prije oko 25 godina kada je riješio da se iz Njemačke s porodicom vrati kući dok, kaže, djeca nisu pošla u školu.
Dok su svi hrlili preko, posebno u Njemačku, on je presjekao i vratio se u zavičaj, u selo kod Bijeljine u Republici Srpskoj.
Danas je gazda sa 100 muznih krava, bikovima, junicama i novom štalom u kojoj će ih uskoro biti čak 150, ali i dva robota koji će sve raditi umjesto njih - da muzu, čiste, dezinfikuju i sve drugo šta treba, samo dugme da se pritisne.
Kaže, da olakša i supruzi i sebi poslije ovolikih godina vrijednog rada. Dnevno mljekari preda oko 1.500 litara mlijeka. Na posao se ne žali, kao ni na isplatu ali kaže da bi valjalo da cijena mlijeka bude veća.
"Teško je proizvesti litar mlijeka, treba cijena da bude jača", kaže Ljuba dodajući da ljudi ne znaju koliko je teško doći do tog litra. Plus, teško je danas doći i do radnika.
Ali svega toga ne bi bilo bez složne porodice, tačno se zna ko šta radi i kud ko ide.
"Ustajemo rano, liježemo kasno", kaže Ljuba i dodaje:
"Ovaj posao traži radnika, krave traže mnogo posla".
Ljubomir ne krije sreću što su sinovi izrazili želju da ostanu na selu, na svom imanju, da tu žive, rade, zarađuju i stvaraju budućnost.
Dodaje i da mu Njemačka nikada nije bila krajnji cilj, samo stanica do prve zarade koja bi mogla da obezbijedi dobar početak u zavičaju.
Zato su se kući vratili i prije nego što su djeca pošla u školu jer su znali, ako ostanu, ostaće tamo zauvijek.
