Da nemaju više iluzija pokazuje najava Italije i Njemačke da će preduzeti mjere zaštite strateških kompanija od nepoželjnih stranih interesa, čak i onih iz EU.

Italija i Njemačka odlučne su da najavljenim mjerama spreče pokušaje aktera iz EU ili izvan nje da kupuju udjele ili preuzimaju njihove strateški važne kompanije čija je vrijednost akcija trenutno u padu zbog ekonomskih posljedica pandemije koronavirusa. To bez sumnje predstavlja još jedan snažan udarac ideji globalizacije i liberalnog svjetskog poretka - a u korist ponovnog snaženja nacionalne države.

Mjere zaštite strateških kompanija

Potpredsjednik Vlade Italije Rikardo Frakaro je nedavno rekao da će zahvaljujući novim ovlašćenjima, Rim ubuduće moći da blokira pokušaje stranaca od neprijateljskih preuzimanja u italijanskim strateški važnim preduzećima, prije svega kada su u pitanju cjelokupan bankarski i osiguravajući sektor, ali i strateške kompanije iz sektora enegretike, telekomunikacija, vojne opreme i proizvodnje hrane...

Nacrt zakona će uskoro biti predložen italijanskoj vladi, a kako je rekao Frakaro, "propisi će se primjenjivati i na transakcije unutar EU".

S obzirom da je Italija (pored Njemačke i Francuske) jedna od tri zemlje starog jezgra Evrope i osnivača EU, posebnu težinu ima poruka Rima da se veto na kupovinu italijanskih kompanija ne odnosi samo na neeevropske igrače, već jednako i na transakcije unutar EU.

U Italiji očigledno nema previše iluzija kada su u pitanju solidarnost i evropsko jedinstvo, a u prilog naglašenog značaja državnog suvereniteta, vjerovatno naslikovitije govore preporuke uticajnog skupštinskog odbora za sigurnost u parlamentu Italije (COPASIR) - koji je Vladu pozvao da pripremi krizni plan kako bi se sprečio svaki pokušaj eventualnog preuzimanja vodećih italijanskih zajmodavača i osiguranja, prenosi Sputnjik.

Dakle, Italijanima nije ni na kraj pameti da svoj bankarski sektor kao jedan od ključnih atributa suvereniteta prepuste strancima. A to objašnjavaju rizikom da bi se neki novi zajmodavci koji bi preuzeli italijanske banke, mogli "udaljiti od matične zemlje", i tako u najmanju ruku kompromitovati refinansiranje italijanskog državnog duga "teškog" 2.400 milijardi evra.

Kako je to jasno definisao italijanski zamjenik premijera Rikardo Frakaro –glavni prioritet očuvanja strateških domaćih kompanija i sektora je "zaštita nacionalnog interesa od bilo kog spekulantskog cilja".

Za Njemačku glavna opasnost kapital iz SAD

Da Rim nije usamljen u ovakvom razmišljanju potvrđuje i primjer najmoćnije evropske privrede – Njemačke, čiji je ministar ekonomije Piter Altmajer rekao da je Berlin u okviru mjera za sanaciju ekonomskih posljedica pandemije Kovida19, takođe odlučan da zaštiti njemačke kompanije od neželjenog preuzimanja – za koju namjenu je već formiran poseban Fond za stabilizaciju ekonomije.

Ono što je u neku ruku novina u nemjačkom slučaju jeste blaga promjena narativa, jer treba podsjetiti da su Nijemci do prije neku godinu svoje strateške kompanije gotovo isključivo javno štitili od neželjenog preuzimanja iz Kine. Međutim, Berlin danas poručuje da se sada valja braniti od svog glavnog transatlanskog saveznika.

"Odlučni smo da zaštitimo svoje kompanije i radna mjesta", saopštio je njemački ministar ekonomije Altmajer, uz dodak da se ova poruka direktno odnosi na (američke) hedž fondove.

Dakle, nema nikakve sumnje da je epidemija kornavirusa u potpunosti ogolila kakva je stvarna priroda odnosa među zapadnim i NATO saveznicima, te da je na površinu isplivala atmosfera nepovjerenja, u kojoj niko ne dopušta da mu se "saveznici" miješaju ili steknu većinski paket akcija prilikom odlučivanja u sopstvenoj kući.

Takođe, sada se i kristalno jasno vidi kako zaista razmišljaju zapadne prestonice o spoljašnjem kapitalu kao lokomitivi razvoja, a koji bi, kako to decenijama preporučuju, trebalo da preporodi domaću nacionalnu ekonomiju, i to u momentu kada se uloge zamjene, odnosno kada EU i NATO "mentori" postanu potencijalni plen stranih ulagača.

Epidemija koronavirusa se bez sumnje pokazala kao odlična pokazna vježba i test iskrenosti, ali i odlična prilika da se konačno otvore oči i zemljama u razvoju.