Velike plate i brojne pogodnosti prilikom zaposlenja već neko vrijeme magnet su za domaće IT stručnjake, koji umjesto domaće radije biraju posao u međunarodnim kompanijama iz ove branše. Iako na prvi pogled ove kompanije nude odlične uslove, ekonomisti upozoravaju da radnici treba da budu oprezni i svjesni rizika, jer se, kako kažu, radi o kompanijama koje posluju u uslovima liberalnog kapitalizma, pa im ni otkazi “preko noći” nisu nepoznata stvar.
Nešto slično pokazalo se i na primjeru kompanije Htec Group koja je važila za poslodavca koji nudi možda i najbolje uslove za IT stručnjake u BiH. Iz same kompanije potvrdili su otpuštanje 200 radnika, navodeći da su na ovakav potez bili primorani zbog izuzetno izazovne situacije na globalnom IT tržištu, kao i da je u pitanju reorganizacija poslovnih jedinica i optimizacija broja inženjera.
Iako su i sami svjesni krize u IT sektoru na svjetskom nivou, otpušteni radnici čije su objave ovih dana preplavile društvene mreže nezadovoljno ističu način na koji su im otkazi uručeni, ali i ne baš najbolji tretman zaposlenih.
"Prije par dana sam dobio otkaz preko noći, iako sam imao vrhunske ocjene na svim evaluacijama i odlične performance review-ove, kao i mnoštvo prekovremenih sati kad god je traženo. Samo mi je saopšteno u pet minuta da dobijam otkaz, a da pri tome nisu htjeli da mi navedu ni razloge otkaza“, napisao je jedan od otpuštenih radnika HTEC-a na društvenoj mreži „reddit“ i dodao da mu je prilikom uručivanja otkaza samo kratko rečeno: "Moramo tako i ne želimo o tome da pričamo“.
Ovu priču potvrdio je i njegov kolega, koga je zatekla ista sudbina.
"Atmosfera u firmi je grozna, imaš osećaj kao da je neka državna firma koja ide pod stečaj. Zamislite da vam šef kompanije na nekom od javnih sastnaka kaže, što cijenim i što je iskreno i kapitalistički – vi ste samo resursi, a nedugo nakon toga samo podijeli hrpu otkaza“, nadovezao se drugi bivši radnik ove komanije.
Otkazi u multinacionalnim kompanijama IT sektora ne treba da nas iznenađuju, zbog visokih rizika koje donose uslovi liberalnog kapitalizma, objašnjava u razgovoru za BL portal profesor na banjalučkom Ekonomskom fakultetu Goran Radivojac. Dodaje i da radnici moraju biti svjesni ovih stvari kada pohrle u ovakve kompanije.
„Kao što sada vidimo, to je očigledno za njih bilo rizično, ta rizičnost je nešto što se moralo ukalkulisati prilikom ulaska u takav radni odnos. Sa druge strane, naknada je bila tako koncipirana da pokriva takav rizik, pa su zaposleni u kratkom periodu zarađivali iznad prosjeka, ali nakon što je taj projekat, na kojem su oni bili angažovani završen, za njima više nema potrebe i oni su dobili otkaz do sljedeće prilike“, naglašava Radivojac.
Odnosi sa radnicima, generalno, u multinacionalnim kompanijama hladniji su nego, na primjer, u domaćim kompanijama, smatra Radivojac.
"Mi možemo reći da je zahvaljujući našem okruženju u domaćim kompanijama bolja situacija, jer ipak postoji neka socijalna osjetljivost. Znamo se, sa istog podneblja smo, što se kaže, u istim uslovima i kulturološkom okruženju smo odrastali, pa tu postoji ipak neki oblik saosjećanja“, smatra Radivojac i dodaje da je jedno ako vam je menadžer iz Kine, koji živi u uslovima surovog kapitalizma, ili ako vam je menadžer školski drug kojeg poznajete od djetinjstva.
Neoliberalni kapitalizam i profit ispred radnika
Velike rizike za radnike u svijetu neoliberalnog kapitalizma, gdje važi dogma da je profit na prvom mjestu, prije čovjeka i društva, istakao je i ekonomista iz Privredne komore Republike Srpske Aleksandar Ljuboja. Dodaje i da su kompanije u ovom sistemu vođene isključivo maksimalizacijom profita.
"Ponude stranih firmi na oko djeluju velike, ali nema doprinosa, nema socijalnih davanja. Mladi ljudi zaboravljaju da će nekada biti stari i da moraju voditi računa o tim stvarima“, naglašava Ljuboja u razgovoru za BL portal.
Nepostojanje doprinosa, ali i samog ugovora o radu na neodređeno vrijeme u kompanijama ovoga tipa, u direktnoj je vezi sa anglosaksonskom ekonomskom filozofijom neoliberalnog kapitalizma.
"Apsolutno postoji razlika između multinacionalnih kompanija i domaćih kompanija. Fundamentalna je razlika između društvenih principa koji vladaju među zemljama kontinentalne Evrope, gdje pripadamo i mi, i anglosaksonskog pristupa gdje je cilj isključivo ostvarivanje što većeg profita“, ističe Ljuboja.
Ugovor na neodređeno vrijeme, kako kaže Ljuboja, nepoznat je fenomen u neoliberalizmu, pa tako postoji veliki broj ljudi koji nemaju stalno zaposlenje i koji rade od kuće.
“Kod nas još uvijek te stvari postoje, iako veliki broj poslodavaca, nažalost, sve više teži modelu gdje nema stalnog zaposlenja. To je pogotovo evidentno u IT sektoru, kod stranih kompanija, ali i pojedinih domaćih koje su preuzele ovu stranu filozofiju”, smatra Ljuboja.
