Čvarke je nekada u izobilju imala svaka seoska kuća. U gradu su se kupovali na pijaci, često u fišeku od novina. Danas se najčešće pazare u marketima. U malim plastičnim kutijama, na kojima je cijena u rangu sa pršutom.
Kako je čvarak prešao put od "nus do deluks" proizvoda, razmišlja, piše i govori Zorica Sinadinović, privredni novinar i od malih nogu učesnica brojnih svinjokolja u okolini Zrenjanina.
"Pomagali smo jedni drugima i uvijek se poslije svinjokolja pakovalo nešto komšijama da ponesu. Da li meso, da li kobasica, ali čvarci uvijek. Čvarci su se smatrali sirotinjskom hranom. I prosto je bilo nekako sramota reći da jedete čvarke", priča Zorica Sinadinović.
Proizvođač duvan čvaraka iz Valjeva Slaven Batoćanin kaže da je istorijat čvaraka takav da je on bio neki nus proizvod koji je otpadao od svinje.
"Svojevremeno, naročito u Crnoj Gori, oni su to bacali i uzimali mast, niko to nije jeo dok se nisu sjetili da posole", kaže Slaven Batoćanin, proizvođač duvan čvaraka iz Valjeva.
Soljenje, prženje i presovanje čvaraka danas su preuzeli tehnolozi i industrija. Proizvod koji miriše na djetinjstvo i na vrijeme kada se ništa nije bacalo, dobio je i na cijeni i na tražnji. Nutricionisti su mu dodatno dali krila. Mast je ponovo postala zdrava, a čvarak temelj hrono ishrane.
"Sada smo došli u situaciju da su čvarci luksuz. Da ih ljudi nose kada idu u inostranstvo za poklon. Jednostavno, nekako je došlo vrijeme da ta sirotinja nekadašnja ne može da priušti sebi čvarke koje je nekada dijelila, što se kaže, šakom i kapom", kaže Zorica Sinadinović.
Duvan čvarci od cijele svinje
Ni čvarci nisu što su nekad bili. Danas se koristi samo sirovina najboljeg kvaliteta. To važi i za duvan i za šoder čvarke.
Gregor Guberinić, vlasnik kompanije "Bibli", kaže da od slanine dobiju 14 odsto čvaraka kao gotovog proizvoda, a ujedno od 60 do 62 odsto svinjske masti.
"Pravi duvan čvarak se pravi od cijele skoro svinje. Oni dobri se prave od cijele krmače, izlizanih svinja drugačije rečeno", kaže Slaven Batoćanin.
To što se čvarci spremaju ručno, dugo i što iz kazana ne smiju ni sekund prije ili poslije propisanog vremena, nije razlog za visoku cijenu.
"Posljednjih nekoliko decenija selekcija u tovu svinja i u genetici ide na što više mesa. Ne samo u Srbiji nego i u Evropi. Tako da smo poslije određenog perioda kao potrošači dobili životinje koje imaju veliki procenat mesa, mišićnog tkiva, a mali procenat slanine od koje se dobijaju čvarci", kaže Nenad Budimović iz Privredne komore Srbije.
U kazane za čvarke slanina stiže iz Holandije i Španije
"Do poremećaja na tržištu, što se tiče cijene slanine, došlo je početkom 2019. godine pojavom afričke kuge svinja u Kini. Kina je najmnogoljudnija zemlja i najveći potrošač svinjskog mesa i oni su počeli da kupuju od zapadne Evrope, gdje se i mi snabdijevamo, i tada je došlo do drastičnog skoka cijena", kaže Gregor Guberinić.
U srpske kazane za čvarke slanina dolazi uglavnom iz Španije i Holandije. Poskupjela je 150 odsto u odnosu na period od prije tri godine.
Od osamdesetih godina do danas fond svinja smanjio se za više od 40 odsto. Nije ni čudo da je mesna idustrija velikim dijelom zavisna od uvoza. Velika šteta u zemlji koja svoju državnost velikim dijelom duguje trgovini i novcu zarađenom na izvozu svinja. U vrijeme Miloša Obrenovića, svinje iz Srbije izvozile su se u gotovo sve dijelove tadašnje Evrope.
